Hrvatska rječnička baština

Drugo je predavanje prvoga dana održavanja Škole održao dekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Damir Boras. U izlaganju je Hrvatska rječnička baština ukratko prikazao polazišta, metodologiju i ciljeve znanstvenoga projekta Hrvatska rječnička baština i hrvatski europski identitet, kojemu je voditelj. U sklopu toga projekta provodi se računalna obrada hrvatskoga rječničkoga blaga, a riječ je o nastavku projekta Hrvatska rječnička baština i prikaz rječničkoga znanja, koji je započeo s radom 2002. godine.

Glavni je cilj projekta bio bibliografski popis i opis hrvatskih rječnika od 1595., kada je objavljen prvi hrvatski tiskani rječnik Fausta Vrančića, do kraja Prvoga svjetskog rata, a naposljetku i izrada strojne baze, koja bi naposljetku omogućila lakši uvid u građu i pretraživanje. Rezultati su istraživanja pokazali da je od kraja 16. do početka 20. stoljeća tiskano više od 300 rječnika različita tipa, od kojih su mnogi danas teško dostupni i slabo poznati. U talijanskim je knjižnicama pronađeno osamdeset novih bibliografskih referencija, od čega je njih pedeset i četiri starije od 1919. godine.

Profesor Boras predstavio je osnovna načela strojne obrade rječnika koja se primjenjuju tijekom rada na projektu. Rječnici se digitaliziraju u boji, a potom se tekst doslovno prepisuje po načelu stranica za stranicu, redak za redak. Nakon prijepisa tekst se transkribira u modernu grafiju, što je katkad moguće provesti automatski, a katkad zbog višeznačnosti pojedinih grafema zahtijeva ručnu prilagodbu suvremenome slovopisu. Natuknice se prema potrebi prevode i na suvremeni hrvatski standardni jezik.

Nakon predstavljanja projekta grafikonima je prikazao rezultate istraživanja, i to po broju izdanih rječnika po stoljećima, broju višejezičnih rječnika i zastupljenih jezika te mjestima u kojima su tiskani. Na samome početku stoje dva objavljena rječnika, a njihov broj eksponencijalno raste sve do 20. stoljeća, kada je zabilježeno čak 770 rječnika. Do godine 1919. objavljeno je 85 jednojezičnih, 178 dvojezičnih i 78 višejezičnih rječnika, dok do 2005. godine ti brojevi rastu na 346 jednojezičnih, 439 dvojezičnih i 156 višejezičnih rječnika. Najveći je njihov broj na hrvatskome jeziku, a slijede njemački, talijanski, latinski, engleski i francuski jezik. Od 16. do 18. stoljeća hrvatski je jezik bio imenovan različitim terminima: Lingua Dalmatica, Lingua Illyrica, Lingua Slavonica, Lingua Croatica.

Profesor je Boras posebno naglasio činjenicu da su rječnici objavljeni u veliku broju europskih gradova, osobito u prvim razdobljima (Zagreb, Beograd, Beč, Budimpešta, Zadar, Novi Sad, Dubrovnik, Venecija, Sarajevo, Prag i dr.), što svjedoči o onodobnoj prisutnosti Hrvata i hrvatskoga jezika u Europi te upućuje na njih kao neodvojiv dio europskoga identiteta. Oslanjajući se na recentna istraživanja Stjepana Krasića, istaknuo je da su važne poticaje izdavanju hrvatskih rječnika dale protestantska reformacija i katolička obnova. Potvrđuju to mjesta u kojima su tiskane hrvatske knjige u tome razdoblju: Frankfurt, Wittenberg, Berlin, Krakow, Prag, Bratislava, Trnava, Beč, Graz, Klagenfurt i dr.

Na kraju je svojega predavanja prof. dr. sc. Damir Boras ukratko prikazao najvažnije digitalizirane rječnike. Obrađena građa i rezultati ovoga projekta djelomično su dostupni na Portalu hrvatske rječničke baštine.