Što je donijela tranzicija u sportskom polju: razmjeri politizacije hrvatskog nogometa

Drugo predavanje 43. seminara održao je dr. sc. Ozren Biti, znanstveni suradnik u Institutu za etnologiju i folkloristiku i vodeći stručnjak za sociologiju i kulturologiju sporta. Po njegovim riječima tema političke instrumentalizacije sporta pleše na rubovima humanistike, pa je predavanje započelo govorom o sportu u društvenim i humanističkim znanostima i apostrofiranjem djela koja su preteče njegova znanstvenoga proučavanja – Homo ludens Johana Huizinge iz 1938. i Igre i ljudi Rogera Cailloisa iz 1958. godine. Predavač je potom izdvojio dosadašnja istraživanja nogometa u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji – knjige i eseje koje smatra značajnima za oblikovanje teze današnjega predavanja: Torcida: pogled iznutra (1993/2011) Dražena Lalića i Fudbal, huligani i rat (1995) Ivana Čolovića, koji u svojim istraživanjima naglasak stavljaju na proučavanje nogometnih navijačkih skupina, te kapitalno sociološko djelo Nogomet, politika, nasilje (2003) Srđana Vrcana kojim je autor utro put etnolingvističkome proučavanju paraknjiževnosti.

Daljnjim teorijskim promišljanjima predavač je okupljenima ponudio pojmovni okvir u kojemu je opisao vezu nogometa (najzastupljenijega sporta u svijetu medija) s pojmovima tranzicije, sportskoga polja i politike. Prijelaz iz totalitarnoga socijalizma u demokratski tržišni kapitalizam prati turbulentno vrijeme tektonskih društvenih promjena, a raspad socijalističkoga sistema dao se naslutiti i u ponašanju navijača na stadionima. U postmodernome nogometu od 80-ih godina zbog posvemašnje komercijalizacije, internacionalizacije i globalizacije dolazi do makrostrukturalnih promjena. Ozren Biti upozorio je na bitan teorijski pojam sportskoga polja u kojemu poput drugih društvenih polja dolazi do sučeljavanja i sukobljavanja različitih aktera. Ono djeluje kao natjecateljsko polje, mjesto sukobljavanja čimbenika s posebnim interesima povezanima s njihovim položajem u polju. Predavač je potom prešao na pojam politike i politizacije sporta u poratnome i posttranzicijskome kontekstu hrvatskoga nogometa, od raspada Jugoslavije do ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Podjela koja se afirmirala u sociološkoj literaturi aktere sporta dijeli na igrače (individualne i kolektivne), publiku (posrednu i neposrednu; u koju spadaju navijači i huligani) i posrednike (trenere, predsjednike klubova, menadžere, medije itd.). U sportskome polju među akterima s različitim položajima moći dolazi do borbe za raspodjelu kapitala. Iako se u Hrvatskoj u posljednjih dvadesetak godina znanstveni interes za proučavanje sporta i nasilja kao društvenih fenomena izražavao kroz istraživanje nasilja ekstremnih navijačkih skupina, u sociologiji sporta dolazi do odmaka od istraživanja navijaštva prema drugim akterima i fenomenima, primjerice medijima čija je važnost u svijetu sporta danas neminovna.

Teško je govoriti o tranziciji u sportskome polju i izostaviti događaj koji u povijesti hrvatskoga sporta ima veliko simboličko značenje – neodigranu utakmicu između Dinama i Crvene zvezde iz 1990. godine. Zanimljivo je pritom s današnjim odmakom uočiti heroizaciju nasrtaja Zvonimira Bobana na milicajca, koji se čita kao udarac opresivnome režimu, te preobražaje neobuzdanih navijača u disciplinirane ratnike u nadolazećemu ratu. Ozren Biti naglasio je kako nogomet nacionalizmu, koji traži masovno sudjelovanje i komunikaciju, daje potreban pučki masovni žargon. Predavač se osvrnuo i na sukob predsjednika Tuđmana i navijačke skupine Bad Blue Boys prilikom promjene imena kluba Dinamo u Croatia. U nogometu je, naglašava Biti, Tuđman vidio prividno nepolitičko sredstvo za međunarodnu političku afirmaciju Hrvatske. Po riječima sociologa Srđana Vrcana, prividna besmislenost sukoba oko imena nogometnoga kluba pokazala se kao drama s ozbiljnom društvenom i političkom pozadinom, kao i ozbiljnim političkim učincima. Transfer nogometaša Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk 2005. godine i reakcija navijačkoga tijela na promjenu dresa Kranjčara kao simboličkoga kapitala Zagreba primjer je slučaja u kojemu se mogu preispitivati odnosi centralizirane metropole i periferiziranoga ostatka Hrvatske.

U nastavku predavanja Ozren Biti dotaknuo se javne uključenosti nogometaša u stranačku politiku te odnosa između civilnoga društva i nogometa (Torcidinih performansa protiv kerumizacije Hajduka i osnivanja građanske inicijative Zajedno za Dinamo). Govoreći o nogometu, medijskoj politici i popularnoj kulturi, Biti je istaknuo da je medijsko posredovanje ujedno i oblikovanje sporta te da nogomet kakav publika poznaje prolazi kroz medijski filtar.

Ozren Biti istaknuo je potom problemska čvorišta kojima je zaključio svoje predavanje – etnički nacionalizam (ne samo) na nogometnim stadionima, identitetske politike kao zamaskirane politike interesa, interferenciju društvenoga polja nogometa i društvenoga polja politike te viđenje nogometa kao posebnoga oblika popularne kulture.