Luđakovo tijelo između nadzora i skrbi

Završno predavanje 45. seminara Zagrebačke slavističke škole održala je dr. sc. Mislava Bertoša, izvanredna profesorica s Odsjeka za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Govorila je o semiotičkoj analizi psihijatrijskih tekstova konca devetnaestoga stoljeća.

Bertoša se bavi temama s područja onomastike, sociosemiotike i semiologije, analize diskursa, odnosa jezika i identiteta te jezika i roda. Sudjelovala je na nekoliko domaćih i međunarodnih znanstvenih projekata te na dvadesetak znanstvenih skupova. Predaje na Poslijediplomskome doktorskom studiju lingvistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Izvršna je urednica časopisa Suvremena lingvistika. Objavila je dvije znanstvene monografije te niz radova u domaćim i međunarodnim časopisima.

Posljednje predavanje ovogodišnje Škole bilo je fokusirano na semiotički pristup tijelu luđaka (tijela nahoda, tijela građana, tijela luđaka) s obzirom na zadani vremenski okvir (kraj 19. stoljeća) i korpus Bertošina istraživanja (Prvi Statut kr. zemalj. zavoda za umobolne u Stenjevcu kraj Zagreba, 1880; Kućni red za zemaljski zavod za umobolne u Stenjevcu, 1880; Napuci za osoblje (ravnatelja, kućnog liječnika, nadpodvorno i podvorno osoblje), 1880).

Nakon oblikovanoga teorijskog okvira kojim se tijelo pozicionira u semiotici (Foucault, Volli, Traini), Bertoša je pojasnila kako će prikazati rezultate analize spomenutoga korpusa metodom semiotičkoga kvadrata. Prema toj metodi minimalnu semiotičku jedinicu čini par (i to u opoziciji), što se naziva semičkom kategorijom. Njezinom primjenom na Aristotelov logički kvadrat dolazimo do semiotičkoga četverokuta, odnosno formalnoga modela koji je primijenjen u analizi tekstova, pri čemu se leksikalizacije četverokuta rekonstruiraju za svaki tekst (znanstvenost – humanost, blagost – nasilje). U nastavku predavanja Bertoša je iznijela tekstualne sadržaje i primjere koji se mogu upisati pod pojmovne vrhove četverokuta. Primjerice, izdvojeni su citati koji potvrđuju načelo znanstvenosti (antropometrijski postupci, liječenje), potom nasilje (stegovni postupci, uskrata jela i užitaka i dr.), blagost (strpljivo, ljubazno, uviđavno ponašanje osoblja, briga za luđakovo tijelo, nagrade za dobro ponašanje) i, na kraju, načelo humanosti (opća humanost, sloboda, poštovanje ljudskih svojstava u bolesniku, luđaci s istom osjećajnom i spoznajnom sposobnosti kao i zdravi, jezična osjetljivost – npr. umjesto naziva umobolni predlažu se neutralni termini bolestnici ili opskrbljenici).

U zaključku predavanja Bertoša je istaknula kako je moguće razaznati četiri temeljna postupka prema tijelima ludih te kako društveni status nije imao značajnu ulogu kod načela znanstvenosti i nasilja. Riječ je o apsolutnim kategorijama kada je u pitanju tijelo, što znači da je znanstveno legitimirano nasilje nad depersonaliziranim tijelom-objektom. Njima suprotstavljena načela humanosti i blagosti pokazuju važnost društvene diferencijacije, odnosno relativizacije u korist društvenih statusa. U tome slučaju tijelo luđaka donekle zadržava svoju personaliziranost kroz društveni status.