Kada rod nestaje?

Ciklus predavanja 46. hrvatskoga seminara za strane slaviste otvorila je doc. dr. sc. Maša Kolanović, voditeljica književno-kulturne programske cjeline.

U središnju nas je temu ovogodišnje Škole uvela dr. sc. Andrea Zlatar, redovna profesorica pri Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koja je održala predavanje pod naslovom Kada rod nestaje? Bolest i poništenje rodnih razlika u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Interesna područja su joj autobiografija i oblikovanje autobiografskoga, fikcionalnoga, biografskoga identiteta u tekstovima moderne književnosti; istraživanje kulturalnoga identiteta u zemljama u tranziciji kroz forme tekstualnoga oblikovanja. Objavila je šest autorskih monografija – Istinito, lažno, izmišljeno. Ogledi o fikcionalnosti 1989, Marulićeva “Davidijada” 1991, Autobiografija u Hrvatskoj 1998, Ispovijest i životopis 2000, Tijelo, tekst, trauma 2004, Prostor grada, prostor kulture 2008.

Predavačica je u samom uvodu naglasila kako se tema roda izravno nadovezuje na problematiku tijela – prošlogodišnju temu Škole. Istaknula je kako će joj temeljna preokupacija biti dva suprotstavljena diskursa koja obrađuju rodnu problematiku. Riječ je o dvjema autoricama suvremene hrvatske proze čije oprečne poetike predstavljaju stanje suvremene hrvatske književnosti. Kao predložak su joj poslužili romani Daše Drndić Belladonna i EEG te roman Jasne Jasne Žmak Moja ti. Riječ je o poništenju roda iz dvostruke perspektive – groteskne perspektive socijalnoga, egzistencijalnoga i tjelesnoga propadanja te iz perspektive ljubavi, točnije, ljubavnoga odnosa. Belladonna je fokusirana na trostruku marginalizaciju (dobnu, rodnu i socijalnu) glavnoga lika Andreasa Bana, umirovljenoga intelektualca na pragu „treće dobi“ koji obolijeva od „tipično ženske bolesti“ – raka dojke. Marginalizacija u potpunosti razara identitet glavnoga lika te samim time naglašava njegovu konstruiranost. Rasap identiteta povlači za sobom mogućnost poništavanja ideje roda. Jedino što preostaje glavnom liku jest cerebralna strana njegova identiteta, tj. oslanjanje na čistu racionalnost. Roman funkcionira kao subverzija poželjne društvene slike mladoga, zdravoga i lijepoga subjekta koji mora biti kompetitivan na tržištu rada, ljubavi, društvenih odnosa… Profesorica Andrea Zlatar zatim se nakratko osvrnula na roman EEG koji nastavlja priču o Andreasu Banu. Roman Jasne Jasne Žmak Moja ti svojim prikazom poništenja roda oponira prikazu u romanu Daše Drndić. Koristeći srednji rod te „prazne“ zamjenice „ja“ i „ti“ („ti si nešto moje“), roman ocrtava kako se u ljubavnom odnosu brišu razlike između „ja“ i „drugog“, subjekta i svijeta što na kraju rezultira i poništenjem vlastitoga identiteta.

Na samome kraju, predavačica je napomenula kako je tema roda aktualna već dugi niz godina, ali je i dalje otvorena za nova propitivanja i promišljanja.