Raznoliko lice virdžine, momak-djevojke

Drugom je predavanju književno-kulturnog programa prethodio pozdravni govor rektora Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Damira Borasa, koji je polaznike i organizatore uveo u prošlosti akademske zajednice u Hrvatskoj. S posebnim je zadovoljstvom ukazao na povijest Škole, njezin neizbrisiv trag u širenju i afirmaciji hrvatskoga jezika, nerazlučivu slijepljenost sa samim početkom Sveučilišta u Zagrebu, a filološkim pogledom na lingvističke slučajnosti probrao specifikume hrvatskoga jezičnog, kulturnog i povijesnog kontinuuma. Apelirao je i na ambasadorsku ulogu njegovih govornika u konstituiranju i perpetuiranju nacionalnog identiteta kao i na bogatu tradiciju njegova proučavanja obilježenu otegotnim političkim nijansama.

Predavanje je potom održala dr. sc. Jelka Vince Pallua, znanstvena savjetnica pri Institutu društvenih znanosti „Ivo Pilar“ i predavačica na doktorskom studiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Objavila je autorsku monografiju Zagonetka virdžine: Etnološka i kulturnoantropološka studija (2014), pedesetak stručnih radova, a surađivala je na sljedećim projektima MZOS-a: „Monotematska arealna istraživanja hrvatske pučke kulture“; „Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije“; „Triplex Confinium – hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu“; „Prethistorijska i srednjovjekovna naselja na sjevernom Jadranu“; „Kulturni i jezični kontekst kao odrednice za stvaranje identiteta“. Žarišna su joj područja istraživanja društvena i duhovna tradicijska kultura, tradicijske/predajne kulture jadranskog Sredozemlja, antropologija žene – žena u tradicijskoj kulturi; povijest hrvatske etnološke misli u europskome kontekstu; mitologija; Hrvati u Italiji – Talijani u Hrvatskoj.

Polaznike je predavačica upoznala s endemskom pojavom običajno-pravne institucije svojstvene pretežito gorskim područjima zapadnoga dijela Balkanskog poluotoka – virdžinom.

Premda se kreće u širokom sinonimskom polju (tobelija; samšon; usiđelica; žena đevojka; mačuga; burrnesha...), ona je jednoglasno vezana za patrijarhalne plemenske zajednice u kojima muškog nasljednika – potrebnog za opstanak organiziranog roda – nema pa žena u obitelji preuzima ulogu muškarca. Naime preuzevši muško ime, muški gramatički rod, frizuru, stil odijevanja; pušenjem i nošenjem oružja virdžina se odrekla bračnoga života i majčinstva mijenjajući tako simbolički kodiran društveni spol, sudjelujući dakle u uvriježenim praksama muškoga javnog života.

Trasirajući brojna pisana svjedočanstva (157 godina pisanih svjedoka, 45 autora, 7 jezika), profesorica je ocrtala kulturne, društvene, ekonomske i povijesne premise koje su iznjedrile virdžinu ukazavši na tri najvažnije: manjak muškog nasljednika; izbjegavanje dogovorenog braka; izbjegavanje krvne osvete.

Osvrnuvši se na povijest diskurza akademske zajednice o virdžini prinijela je mitske kategorije kojima ih se objasnilo ili preslikom fiktivnog matrijarhata u evoluciji razvoja nuklearne obitelji ili paušalnom vizijom jedinstvena balkanskog patrijarhata s patrilinearnošću. Čak su i suvremena tumačenja za tobožnjim poboljšanjem položaja žene i stjecaja individualnih sloboda razotkrivena za miteme koji maskiraju prioritete zajednice, uz zapadnjački superioran doživljaj egzotičnog Drugog kojeg valja civilizacijski prosvijetliti.