Gostovanje književnika Kristiana Novaka

U atriju Poslijediplomskoga središta u Dubrovniku dr. sc. Lana Molvarec polaznicima je predstavila danas najzvučnije hrvatsko književno ime – Kristiana Novaka.

U razgovoru usmjerenom na književnikova posljednja dva romana – Črna mati zemla (2014) i Ciganin, ali najljepši (2016) ukrstile su se misli o prirodi same književnosti i konkretnim ostvarajima u spomenutim romanima. Izvor je svega, ističe pisac, inherentna ljudska potreba za pričom bez razlike na složenost strukture pojedinoga jezika. Upravo kajkavskim ispredena Črna mati zemla potvrđuje univerzalnost te potrebe. Međutim književnik naglašava kako je priča o životu lika ujedno i priča o pisanju koje istodobno stvara i rastvara. Složen odnos priče i pisanja zahtijeva dugotrajan kreativan posao kako se tekstom ne bi zagušila priča, ističe Novak udaljujući se od romantizirane predodžbe o nadahnutom umjetniku. Nadalje navodi da poetika može biti različita, žanrovska ili visoka, ali da ljudima svojstvene kognitivne postavke teže izraziti priču i u njoj repetitivno prepoznati dio sebe. Upravo su takve zajedničke teme Mati i Ciganina koje čitatelj pronalazi između redaka zavodljive fabule. Odnos kolektiva i pojedinca koji „ne želi pripadati svojima, a ne može pripadati drugima“, iritirajuće zagonetna istodobnost ljudske sličnosti i različitosti te potreba za razumijevanjem sebe i svijeta provociraju kreativne procese konstruiranja jastva, kako lika tako i čitatelja. 

Kristian Novak djeluje u međuprostoru lingvistike i poetike, odnosno radi kao docent i predstojnik Katedre za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci, a dosada je objavio tri romana (Obješeni 2005; Črna mati zemla 2014; Ciganin, ali najljepši 2016). Črna mati zemla dobitnica je Tportalove nagrade za roman godine, a u travnju 2017. praizvedena je u Zagrebačkom kazalištu mladih zahvaljujući plodnoj suradnji redateljice Ruždjak Podolski i dramaturga Tomislava Zajeca. U tijeku je i njezina filmska adaptacija, kao i kazališna adaptacija Ciganina, ali najljepšega u režiji Ivice Buljana.

Gibanje i kulturno transponiranje Novakovih tekstova potvrđuje kako  je riječ o hemingvejski poimanoj prozi, o prozi koja čini samo jednu osminu ledenjaka, ali je toliko snažna da čitatelju daje naslutiti preostalih sedam osmina.