Od gospođe učiteljice do pilotkinje

U lingvističkom ciklusu predavanja pretposljednji dan Zagrebačke slavističke škole izlagala je Zrinjka Glovacki-Bernardi, pionirka rodne jezikoslovne perspektive u Hrvatskoj. Redovna je profesorica u trajnom zvanju pri Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 1995. Znanstvene interese usmjerila je prema sociolingvistici, dodirnom jezikoslovlju i tekstnoj lingvistici. Od 2013. članica je Forschungszentrum Deutsch in Mittel-, Ost- und Südosteuropa (FZ DiMOS), Universität Regensburg. Vodila je mnoge zapažene projekte poput: Hrvatsko-njemačke jezične veze (1996-2000); Hrvatsko-njemački jezični dodir (2002-2006); Njemački i hrvatski u dodiru – sociokulturološki aspekti i komunikacijske paradigme (2007-2013). Trenutačno kao istraživačica sudjeluje na projektu Povijesne perspektive transnacionalne prakse i međukulturnog dijaloga u Austro-Ugarskoj pri Institutu za antropologiju u Zagrebu. Članica je brojnih međunarodnih znanstvenih i stručnih lingvističkih udruženja: MGV Mitteleuropäischer Germanistenverband, SLE Societas Linguistica Europaea, IVG Internationale Vereinigung für Germanistik. U opsežnoj i cijenjenoj bibliografiji predavačice za studenta filologije nezaobilazni su sljedeći naslovi: O tekstu (2003), Uvod u lingvistiku (2007), Kad student zatrudni – o rodnoj perspektivi u jeziku (2008) itd.

U svojem izlaganju Zrinjka Glovacki-Bernardi pošla je od teze da su simetričnost rodno različitih leksema, status novih rodno definiranih oblika te njihova recepcija u hrvatskom jeziku izravno uvjetovani sociokulturnim kontekstom i komunikacijskom praksom.

Predavačica na primjerima leksema gospođa i gospođica te ženskih oblika za zanimanja prikazuje međusobnu uvjetovanost sociokulturnoga konteksta, komunikacijske prakse i jezičnoga sustava kao i rasprave o tim temama u razdoblju od 1907. do 2017. godine.

Na asimetričnost u komunikacijskoj praksi prve su upozorile 1907. godine hrvatske učiteljice u časopisu Domaće ognjište kojima je do 1914. godine bila nametnuta neka vrsta celibata – ako bi se udale, gubile bi namještenje. Kako su bile neudane, primjereni oblik oslovljavanja bio je gospođica, ali su školske vlasti predložile da ih se oslovljava s gospođo. U komunikacijskoj se praksi poteškoće s oblikom oslovljavanja gospođa nastavljaju u cijeloj prvoj polovici 20. stoljeća kada se taj ženski oblik kombinira s muškim oblicima naziva za zanimanja. Jezikoslovci u tom smislu naglašavaju da hrvatski jezik ima tvorbene mogućnosti za mocijske parnjake i da ih stoga treba i koristiti.

Profesorica aktualnu komunikacijsku praksu u upotrebi oblika oslovljavanja gospođa i gospođica potkrepljuje internetskim upitnikom koji su ispunile 62 osobe, 30 žena i 32 muškarca, većina mlađa od 30 godina i višega obrazovnog statusa, iz više hrvatskih gradova i mjesta. Rezultati pokazuju kako je za većinu ispitanica kriterij za oslovljavanje – kod oblika gospođa – procijenjena starosna dob, a u ispitanika su jednako zastupljeni kriteriji procijenjene starosne dobi i bračnoga statusa.

Kod oblika oslovljavanja gospođica stvar se pokazala obrnutom. Konačno samo jedna trećina, jednak broj ispitanika i ispitanica, podupire oslovljavanje ženskih osoba samo s gospođo, a tek 18% ispitanika smatra da je oslovljavanje s gospođo ili gospođice diskriminirajuće.

U pisanoj komunikaciji, napominje izlagačica, sve se češće koristi neutralni oblik poštovana. Međutim ako su do početka 21. stoljeća u hrvatskom jeziku nazivi zanimanja bili gotovo isključivo u muškom rodu, uloga Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova bila je osvijestiti i u praksi promijeniti nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske. Pritom većina oglašivača zakonskoj obavezi domišljato udovoljava tako da naziv zanimanja navodi u muškom rodu uz dodatak kratice m/ž.

Glovacki-Bernardi osvrće se zatim i na istraživanje iz 2011. koje se bavilo načinom oglašavanja kada ne postoji zakonska obveza raspisivanja natječaja. Analizirani su oglasi za zapošljavanje objavljeni u Oglasniku (584 oglasa, 282 poslodavci, 302 posloprimci). Rezultati su pokazali da poslodavci u svojim oglasima slijede stereotipne obrasce – u poslovima koje obavljaju muškarci navode zanimanje isključivo u muškom obliku: fasader, zidar, kamenar i drugi, a u poslovima s područja domaćinstva i čuvanja djece koriste se isključivo ženski oblici. Oglasi u kojima se koriste leksemi kojima se definira spol triput su češći za žene nego za muškarce. Ipak, dok se cjelokupna praksa ne promijeni, za ravnopravnost se, naglašava predavačica, svojim dvostrukim oblicima zalaže Rektorski zbor od 2008. godine kao i Nacionalna klasifikacija zanimanja iz 2010.