Šetnja dubrovačkim zidinama

Ono što krasi svaku sliku o Dubrovniku, doslovnu i prenesenu, jesu svakako dubrovačke zidine. O nevjerojatnosti fortifikacijskoga kompleksa Grada reći će odolijevanje mnogobrojnim napadima, ali i milijunske brojke posjetitelja. Među njih su se morali upisati i polaznici Zagrebačke slavističke škole u pratnji stručnoga vodstva.

Ograđivanje Grada zidinama započelo je u 13. stoljeću, a gradnja je završena u 17. stoljeću. Njegova je funkcija bila obrana zbog koje je u 14. stoljeću sagrađeno 15 četverokutnih kula. Ratovi su uvelike određivali način i brzinu gradnje zidina pa su tako pojavom baruta bedemi pojačani za zaštitu od topničkih napada. Nadalje zbog opasnosti od Mlečana, zatvoreni su svi nepotrebni otvori na zidinama prema luci. Gradske zidine dobile su današnji izgled u nemirnom 15. i 16. stoljeću. Kada je pao Konstantinopol 1453. godine, sagrađena je arhitektonski inovativna kula Minčeta, a zbog tursko-mletačkih ratova sagrađene su kule sv. Ivan, Revelin i bastion sv. Margarete (u Dubrovniku sv. Margarita). Zidine su dugačke 1940 metara, visoke do 25 metara, prema kopnu debljine od 4 do 6 metara, a prema moru od 1,5 do 3 metra, što govori ponešto o tome koga su Dubrovčani smatrali većom ugrozom za Grad. Sigurnost je međutim išla nauštrb slobode kretanja i kulturne otvorenosti prema svijetu o čemu svjedoče mnogi glasovi starije dubrovačke književnosti. Na svoj su način zidine simbol političkoga konzervativizma Republike koji je uz pomoć zidina očuvao Republiku gotovo pet stoljeća. Stručno vodstvo polaznicima je skrenulo pozornost na važne lokalitete unutar zidina i izvan njih. Pogled se tako pruža na benediktinski samostan svete Marije od kaštela u kojem su dumne postavljale temelje spisateljicama čiji je glas bio zagušen u patrijarhalnoj sredini. Vidljiv je sa zidina i lokalitet „nad Andrijom“, nedavno pronađen relikt Grada prije velikoga potresa 1667. U daljini ponad Lovrijenca nalazi se crkvica svetoga Vlaha u kojoj od 14. stoljeća svake godine završava festa u čast dubrovačkom zaštitniku. Bliže Lovrijencu nekada je pak bilo smješteno vješalište, a smaknuće se signaliziralo „mrtvim zvonom“ sa zidina. U kojem god da se smjeru pogleda, pronaći će se neka zanimljiva predaja povezana s Gradom kao ona o Rikardu Lavljega Srca i Lokrumu ili o slavnom Epidauru, romanskoj plemenitoj pradomovini Dubrovčana. U svakom slučaju Dubrovnik svoju slavnu slobodu i svaku priču o svojem identitetu duguje upravo gradskim zidinama koje ga stoljećima štite.

Američki portal TripAdvisor je 2013. godine na temelju recenzija milijuna putnika smjestio dubrovačke zidine na popis deset spomenika koje treba posjetiti prije smrti. Iako je estetska funkcija zamijenila obrambenu, čini se da upravo nju danas treba štititi od novca i njemu bliskih vrijednosti kapitalističkoga društva koje se pokazuju kao najveća prijetnja slavnom Gradu.

Fotoalbum