Kultura i jezik emocija: međuprožimanja hrvatske književnosti i svakodnevice

Drugo predavanje književnoznanstvenoga ciklusa posvećenoga emocijama na 48. hrvatskome seminaru za strane slaviste održao je dr. sc. Mirko Sardelić, znanstveni suradnik na Odsjeku za povijesne znanosti HAZU u Zagrebu. Predavač je ujedno i počasni znanstveni suradnik australskoga ARC Centre of Excellence for the History of emotions (Europe 1100 – 1800) te osnivač i suvoditelj Centra za transkulturno istraživanje emocija (CTIE). Bavi se kulturnom poviješću Mediterana, nomadskim narodima, međukulturnom razmjenom, a napose utjecajem kulture na iskazivanje emocija. Usavršavao se i studijski boravio na sveučilištima Cambridge, Sorbonne, Columbia, Harvard, Central European University i University of Western Australia. Također, jedan je od predlagača i suvoditelja COST akcije CA18140 People in Motion: Entangled Histories of Displacement across the Mediterranean (1492 – 1923).

U posljednjih nekoliko godina svoga znanstvenog rada Sardelić se bavio raznim aspektima emocija, najviše iz perspektive kulturne povijesti i antropologije. Rekavši kako su mu upravo emocije jedna od omiljenih tema, istaknuo je rad Centra za proučavanje emocija u transkulturnoj razmjeni koji je utemeljila skupina znanstvenika iz Europe i Azije, kojoj i sam pripada. Iz perspektive društveno-humanističkih znanosti kultura čini jedan od glavnih okvira za proučavanje emocija, pri čemu se razmatra kako se emocije u pojedinim kulturama oblikuju, filtriraju i reguliraju. Centar istražuje na koje se sve načine dva temeljna aspekta emocija – njihovo doživljavanje i izražavanje – razlikuju među pripadnicima (pojedincima i skupinama) različitih kultura. Definiravši emociju kao prirodno-kulturni odgovor subjekta na promjene u konstruiranom okolišu, Sardelić je istaknuo kako smo svi društvena bića koja moraju regulirati svoj život unutar okvira koji smo sami sebi postavili. Stoga proučavanje emocija iz perspektive društveno-humanističkih znanosti predstavlja poprilično zahtjevan posao jer je izvođenje emocija iz proizvoda određene kulture i književnosti kao što su tekstovi, folklor, vjerovanja itd. uvijek podložno interpretaciji.

Tradicija i mitologija prikazane u antičkim epskim tekstovima predstavljaju koncentrat određenih onodobnih emocionalnih stanja, stoga se Sardelić dotaknuo motiva Ahilejeve srdžbe kao glavnog pokretača radnje u Ilijadi, iz koje se da iščitati još čitav niz emocija poput ljubomore, zavisti i različitih vidova ljubavi poput one prijateljske između Ahileja i Patrokla. Iz domaće usmene epske tradicije Sardelić je izdvojio baladu Asanaginica koju je u 18. st. zapisao Alberto Fortis. U Asanaginici zaplet počiva na sukobu dviju emocija – bolu muškoga i stidu ženskoga protagonista. Sardelić je istaknuo kako obje te emocije evolucijski imaju funkciju zaštite i postoje u svim kulturama. Asanaginica je kao lik žene u svojoj zajednici, u svome kulturnom okružju, imala zadane uzuse ponašanja koje je morala slijediti. Sardelić je naglasio kako je za iščitavanje emocija iz književnoga teksta važno upravo poznavati kontekst i kulturne regulacije koje vrijede u određenoj sredini. Nadovezujući se na Asanaginicu, problematizirao je i koncept honour killing (ubojstvo iz časti) u skladu s kojim muškarci funkcioniraju kao aktivni nositelji časti dok je žene mogu jedino ukaljati. Naglasio je kako je čast poprilično kompleksan pojam koji obuhvaća obrasce ponašanja vezane uz društveni položaj i određene društvene norme.

Predavač se također osvrnuo na definicije emocija tijekom povijesti. Naveo je kako se u Johnsonovu rječniku iz 1755. godine emocija definirala kao disturbance of mind, naglasivši tako koliko je proučavanje emocija u međuvremenu uznapredovalo. Naposljetku se osvrnuo i na prevođenje književnih tekstova navodeći primjer Shakespeareovih djela u kojima se riječ affection u različitim kontekstima spominje 76 puta. U hrvatskim je prijevodima Mate Marasa ta riječ prevedena na 18 različitih načina kao što su: osjećaj, strast, pohota, ljubav, sklonost, privrženost, nagnuće, čuvstvo, naklonost, odanost itd.