Izražavanje emocija i male riječi u hrvatskome jeziku

Posljednje predavanje 48. hrvatskoga seminara za strane slaviste održao je dr. sc. Igor Marko Gligorić. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu stekao je akademski naziv magistra edukacije hrvatskoga jezika i književnosti te magistra lingvistike, a 2017. obranio je doktorski rad Kategorije i funkcije uzvika i veznika u hrvatskome jeziku. Stručno se usavršavao u Ujedinjenome Kraljevstvu i Poljskoj. Autor je i suautor triju knjiga, dvaju udžbenika, priručnika za nastavnike te dvadesetak drugih znanstvenih i stručnih radova iz hrvatskoga standardnoga jezika, kognitivne lingvistike i analize diskursa. Na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku 2016. godine izabran je u suradničko zvanje i na radno mjesto asistenta, a 2018. godine u zvanje i na radno mjesto poslijedoktoranda. Izvodi kolegije iz hrvatskoga standardnoga jezika, lingvistike, komunikologije, metodike i dijalektologije. Iz dosadašnjega radnoga iskustva mogu se istaknuti sudjelovanje u izradi hrvatskoga WordNet-a, rad u Sveučilišnoj školi hrvatskoga jezika i kulture, autorski rad u Školskoj knjizi, rad na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, organizacija desetak međunarodnih znanstvenih skupova te suradnički rad u NCVVO-u.

Razmatrajući odnos emocija i pojedinih vrsta riječi, izlagač je ustvrdio kako su tzv. male riječi – među koje se ubrajaju čestice i uzvici – one vrste riječi u kojima je koncentrirana emotivnost u iskazima te koje ravnopravno s drugim riječima sudjeluju u gradbi značenja. Stoga, smatra Gligorić, nipošto nisu element iskaza koji se na ikoji način može zanemariti ili marginalizirati u jezičnome opisu. Nakon što je iznio različite rječničke definicije čestica i uzvika koje zrcale konvencionalno razumijevanje tih pojmova, izlagač je razmotrio kako ih se opisuje u hrvatskim i stranim (češkim, slovačkim, francuskim, engleskim i talijanskim) gramatikama koje nude različite opise. U mnogima od njih čestice ne čine posebnu skupinu, ali kada se promatraju kao zasebna vrsta riječi obuhvaćaju one riječi koje su više ili manje nedvojbene čestice – bar, baš, čak, da, evo, eto, eno, kao, li, ma, ne, zar itd. Izlagač je uočio da se u hrvatskim gramatikama čestice katkad uvrštavaju u priloge, veznike, prijedloge i uzvike. S druge strane gdjekad su među njih ubrojene riječi poput srećom i nažalost, pa je Gligorića zanimao njihov status kao čestica.

Izlagač je zatim analizirao uzvike – riječi koje su nastale dijelom ujezičavanjem nejezičnih elemenata, a dijelom gramatikalizacijom. Jedine prototipne uzvike predstavljaju riječi tipa ah, eh, oh i jao, ali će se među njih svrstati i neke eksklamacijske fraze. Izlagač je zaključio kako su uzvici polisemne jezične jedinice koje se mogu pojaviti u različitim kontekstima. Imaju semantičku strukturu i razlikuju se među jezicima, što nedvojbeno upućuje na to, istaknuo je izlagač, da predstavljaju univerzalnu kategoriju, ali su članovi unutar te kategorije jezično specifični. Jednako tako uzvik može zauzimati sve sintaktičke službe.

Inventar jezičnih jedinica koje se određuju kao čestice i uzvici čine izrazno, tvorbeno, značenjski i uporabno raznorodne jedinice koje mogu funkcionirati kao bilo koji rečenični član (subjekt, predikat, objekt, priložna oznaka, atribut) te mogu biti i samostalni i nesamostalni članovi rečeničnoga ustrojstva. U predavanju je upozoreno da u lingvističkim opisima uglavnom dolazi do izjednačavanja morfološke i sintaktičke razine.

Govoreći o određenjima čestica i uzvika, izlagač je problematizirao razliku između vrsta riječi i rečenične službe i pokazao kako se jezične kategorije mogu razumijevati kao bilo koje kognitivne kategorije. Naime prototipne čestice poput da, ne, li i zar primarno će se pojaviti u službama u kojima će modificirati, intenzivirati ili preoblikovati rečenicu, dok će se uzvik primarno pojaviti u službi usklika, nadrečenične službe riječi koja ima svoje osobitosti. Manje prototipno ili rubno u tim službama mogu dolaziti i druge vrste riječi, dok će i čestice i uzvici rubno u rečenici dolaziti u službi (ne)samostalnih rečeničnih članova.

Lucija Stahor