Portreti polaznika

Noëmie Duhaut

Dobar dan! Zovem se Noëmie Duhaut, imam 20 godina i dolazim iz Francuske. Hrvatski jezik sam počela učiti prije tri godine na fakultetu u Londonu, gdje i dalje studiram. Pored hrvatskog i srpskog jezika, bavim se poviješću istočne Europe i židovskom poviješću. Pohađam Zagrebačku slavističku školu po drugi put, dakle znači da mi se jako sviđa! Sve je izvanredno i kvalitetno organizirano: nastava, stručna predavanja, razgledavanja dubrovačkih zanimljivosti, izleti, kulturni događaji, itd. Samo nam fali vremena za spavanje!

Polina Fičeva

Zovem se Polina Fičeva. Upravo sam završila treću godinu studija kroatistike na Katedri za južnu slavistiku na sofijskom sveučilištu »Sveti Kliment Ohridski« u Bugarskoj. Sudionik sam na 38. slavističkom seminaru u Dubrovniku. U skupini sam za treću konverzaciju, a moj profesor je Tomislav Bogdan. Zapravo to nije moj prvi boravak u Hrvatskoj. Moje iskustvo povezano s ovom lijepom zemljom počelo je prije dvije godine kada sam bila u Kaštelima i sudjelovala na ekološkom programu sprovođenom uz pomoć Hrvatske matice iseljenika. Tada sam se zaljubila u Hrvatsku i osjetila sam posebnu magiju Dalmacije.

Dubrovnik je grad koji je dio Dalmacije, ali živi svoj posebni život. Za vrijeme svog boravka u tom divnom gradu stekla sam puno znanja o povijesti književnosti i kulturi Hrvatske. Cilj mog putovanja bilo je obogatiti svoja znanja o toj zemlji kao i naučiti jezik što bolje. Intenzivni program za vrijeme predavanja u školi pomogao mi je ostvariti svoj plan. A izleti i svakodnevne šetnje do znamenitosti Grada otkrili su mi magičnu ljepotu tog veličanstvenog mjesta koja se riječima ne može izraziti. Tako smo preko dana puno radili, učili i pisali domaće zadatke i sunčali se na plaži, nije nam bilo teško da se preko noći lijepo družimo i zabavljamo. Rezultat je svega toga nedostatak sna, ali to se isplati imajući u vidu da sam našla mnogo prijatelja s kojima sam doživjela najljepše trenutke u svom životu. Hrvati i cijela Hrvatska će zauvijek ostati srca moga dio.

Vesna Mohorič

Zovem se Vesna Mohorič. Dolazim iz Radovljice, ali studiram u Ljubljani na Filozofskom fakultetu. Inače nisam imala u planu studirati jezike, ali sam na kraju završila ovdje. U prvome planu mi je bila specijalna pedagogika, koju nažalost ne mogu pohađati zbog premalog broja bodova.

U Dubrovnik sam došla s namjerom da naučim što više govoriti i nije mi žao. Ne samo da sam naučila jezik, nego smo se ovdje jako dobro proveli. Imala sam odličnu cimericu, koja je Hrvatica pa mi je puno pomogla pri mom slovenskom naglasku jer me je stalno ispravljala. Treba reći isto tako da mi je bilo na konverzaciji 1 super zbog studenata s kojima smo se jako dobro razumjeli i zbog lektorice koja nam je približavala jezik na način da smo svi shvatili. Teme su bile svakodnevne i dobre za razgovor. Također, da završim, svidjela mi se njezina metodologija. Dobila sam više zadaća, što mi je bilo dobro jer sam mogla i više raditi. Pored svega i zbivanja koja su se događala bila su izvrsna. Nadam se da ću se sljedeću godinu vratiti, ali s više znanja.

Michael Sangster

Zovem se Michael i živim u Škotskoj. Već se od nekoliko godina bavim prevođenjem književnosti i novinarskih članaka na engleski s posljskoga i češkoga jezika. Hrvatski jezik me dugo zanima, ali na mojem fakultetu nije bilo, nažalost, moguće učiti hrvatski jezik ili književnost. Dakle, morao sam ga učiti kao hobi. Bio sam vrlo sretan kada sam bio primljen na ovaj tečaj koji mi je omogućio formalniji studij jezika i književnosti. Ljepota Dubrovnika je ostavila dubok dojam na mene. Kvaliteta kulturnih programa koje je organizirala Škola je prvoklasna. U početku, izgovor jedne riječi je bio za mene iznimno težak. Ta riječ je »oduševljavajući«. Ipak sam uspio usavršiti svoj izgovor te riječi tijekom tečaja jer je koristim svakodnevno dok opisujem svoje doživljaje u Dubrovniku.

Peng Yuchao

Zovem se Peng Yuchao. Ja sam student hrvatskog jezika iz Kine. Prije pet godina sam počeo studirati hrvatski jezik u Pekingu, a sada sam već na poslijediplomskom studiju. Zašto baš hrvatski? Dobro pitanje. Na njega moram odgovoriti barem jedamput svakodnevno. A odgovor je prilično jednostavan. Zanimaju me jezik, kultura i povijest. U želji da vidim kakav je život na drugom kraju svijeta, upisao sam se baš na hrvatski jezik. A kada vidim Dubrovnik, ja sam totalno oduševljen. Inače, došao sam u Hrvatsku prije osam mjeseci na razmjenu studenata. Uz ovu priliku, putujem po cijeloj zemlji i dobro upoznajem Hrvatsku. Znam toliko zanimljivih iskustava i iznenađenja da bih trebao barem cijeli mjesec pričati o tome.

Jedno od onih najzanimljivijih je iskustvo na Zagrebačkoj slavističkoj školi u Dubrovniku. Zahvaljujući savršenoj organizaciji, mogli bismo reći da smo ovdje u »potpunom opuštanju« i »dobroj koncentraciji«. Pruža nam se dobra prilika da učimo slavističko znanje u skladu s prirodnom ljepotom i spomeničkim blagom. Moji omiljeni dijelovi su obilasci povijesnih mjesta i večernji programi na kojima imamo priliku dirnuti suvremenu umjetnost u blizini.

Osim stjecanja znanja, širimo i ljubav tijekom svega. Ljubav prema jeziku, ljubav prema književnosti, kulturi i povijesti, i što je najvažnije, ljubav između jednoga i drugoga.

Ljudi dolaze iz cijelog svijeta u istoj želji koja nas povezuje u razumijevanje i prepoznavanje našeg svijeta. Pomažemo se i inspiriramo se na visokom stupnju truda.

Smatram velikom srećom što mi je moja odluka prije pet godina donijela veliko zadovoljstvo i veliku radost.