Portreti polaznika

Anna Atanasova

Zovem se Anna Atanasova. Rođena sam u Bugarskoj, u Plevenu. Imam 22 godine i živim u glavnom gradu Bugarske. Jezike učimo da bismo poboljšali komunikaciju, trebaju nam za budućnost, školovanje u inozemstvu, putovanja te za upoznavanje novih ljudi. Da bismo razumjeli te upoznali identitet jedne države moramo naučiti njezin jezik.

Škola u Dubrovniku pruža mogućnost da upoznam tradiciju, kulturu i sustav obrazovanja. Grad je bogat kulturno-povijesnim spomenicima, a plaže i more su prelijepi.

Sjajno provodim vrijeme i nadam se da ću se opet vratiti. Nikad neću zaboraviti ljude koje sam upoznala tijekom Slavističke škole. Slobodno mogu reći da sam se našla u jednom malom raju na Zemlji.

Jelena Baldasova

Zovem se Jelena Baldasova. Iz Rusije sam, iz Sankt Petersburga. Studiram slavistiku (kroatistiku) na Sveučilištu u Sankt Petersburgu. Veoma sam sretna što sam imala priliku doći na ovaj seminar u Dubrovniku. Za mene i za Odsjek za kroatistiku na kojem studiram to mnogo znači: proučavanje suvremenoga hrvatskog jezika, mogućnost ponijeti sa sobom različite knjige, kako lijepu književnost tako i udžbenike te rječnike, mogućnost boljeg upoznavanja s kulturom i poviješću Hrvatske. Veoma sam zahvalna na tome Zagrebačkoj slavističkoj školi. Nadam se da ću se ponovno vratiti u, po mojem mišljenju, jednu od najljepših zemalja.

Polina Sevdija Demizova-Aladulova

32 godine, Sveučilište Kirili i Metodi - Skoplje, Makedonija

Prije dolaska u Dubrovnik očekivala sam proširenje svojih poznavanja hrvatskoga jezika i povijesti. Sad mogu reći da su organizatori seminara priredili kvalitetan program koji mi je pomogao proširiti svoje horizonte i da budem uspješniji kroatist. Vraćajući se u Makedoniju sigurno ću sa sobom ponijeti nasmijana lica dubrovačkih mještana, prelijepe pejzaže Dalmacije, boju Jadrana koja topi i najhladnija srca te spontana i iskrena prijateljstva s kroatistima širom svijeta, koji su sudjelovali na ovom seminaru.

»Između plavetnila Jadrana i neba mlade duše plivaju svoju budućnost. Uzdasi, smijeh, čaša radosti. Skup putuje svoju odiseju. Znanje se uzdiže iznad neba ostavljajući zvijezde nanizane u dubrovačku ogrlicu.«

Dijan Jordanov

Dobar dan svima, moje je ime Dijan Jordanov. Dolazim iz Bugarske i gotovo četiri godine studiram slavensku filologiju na Sveučilištu u Velikom Trnovu. Budući da sam prvi put ovdje rekao bih da je Dubrovnik jedan fenomenalan grad koji nam nudi odličnu priliku da steknemo više znanja o hrvatskom jeziku, da se bolje upoznamo s kulturom i poviješću ovoga grada i, što je čak možda najbitnije, da upoznamo kroatiste iz cijeloga svijeta.

Srdačno se zahvaljujem organizatorima Zagrebačke slavističke škole koji su pripremili odličan program pun različitih i izuzetno zanimljivih događanja. Zahvaljujem se profesoru Mićanoviću koji je tijekom ova dva tjedna izvrsno vodio svoje satove. Nadam se da ćemo se svi skupa opet sresti sljedeće godine.

Miriam Knitel

Zovem se Miriam i živim u Austriji. Studiram engleski i slavenske jezike (bosanski - hrvatski - srpski) u Innsbrucku. Moj tata je Hrvat i iz tog razloga htjela bih učiti ovaj »teški« jezik. Na žalost moj je tata sa mnom uvijek govorio samo na njemačkom. Nekoliko puta sam već bila u Hrvatskoj i ova zemlja, kultura i način života Hrvata puno mi se sviđaju. Sada želim naučiti taj jezik bolje da bih mogla pričati i razumjeti se sa svojim rođacima i prijateljima. Kao pola Hrvatsica - Dalmatinka, dolikuje mi da znam svoj jezik.

Nadam se da će studenti Sveučilišta u Innsbrucku moći i u budućnosti studirati na smjeru bosanski - hrvatski - srpski. Naime, taj smjer, na kojem je studirao premijer Ivo Sanader, namjeravaju ukinuti. Nedavno smo izgubili bitku protiv toga, a li ne predajemo se. Broj studenata upisanih na bosanski - hrvatski - srpski svake je godine sve veći i bilo bi vrlo žalosno za sve nas da se to širenje jezika i kulture u inozemstvu ne nastavi.

Marina Lela

Bog! Ja se zovem Marina. Imam 25 godina. Živim u Njemačkoj u Nürnbergu. Studiram ekonomiju i učim hrvatski jezik na Fakultetu u Erlangenu zato što je moj otac porijeklom iz Hrvatske. Jako mi se sviđa u Dubrovniku. Sve je organizirano prekrasno. Imamo zanimljive izlete, lektorate i mnoge kulturne priredbe, ne želim ići kući.

Vlatko Mitkovski

Vlatko Mitkovski, 28 godina, iz Makedonije. Studiram hrvatski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Skoplju. Na seminaru Zagrebačke slavističke škole došao sam proširiti svoje znanje o hrvatskome jeziku i književnosti te povijesti hrvatskoga filma kao dio hrvatske kulture. Sviđa mi se Dubrovnik, osobito kuće uklesane od kamena, njegova povijest te ljubaznost njegovih građana. Mislim da Zagrebačka slavistička škola organizira pravi seminar gdje se može naučiti nešto više o hrvatskome jeziku, književnosti i o kulturi hrvatskoga naroda. Na seminaru sam proširio svoja znanja i puno zahvaljujem organizatorima na kvalitetnom programu.

Takuya Momma

Ja sam Takuya Momma, živim u Tokiju i studiram hrvatsku povijest na Sveučilištu u Tokiju. Ja sam sretan jer sam mogao sudjelovati u ovoj Školi, želim iskazati zahvalu profesorima koji su me učili hrvatski jezik, povijest i književnost.

Moja ideja o studiju se promijenila kada sam upoznao ljude koji žive u Dubrovniku. Oni provode vrijeme u Dubrovniku i osjećaju povijest dok plivaju u moru, slušaju glazbu, gledaju zvijezde, razgovaraju o ljubavi, piju, pjevaju. Ja želim bolje upoznati Hrvatsku i ljude u njoj.