Sintaktička narav gramatičke kategorije roda
Nakon svečanoga otvorenja 39. seminara, prof. dr. sc. Ivo Pranjković najavio je jezikoslovni ciklus predavanja »Sintaksa i suprasintaksa hrvatskoga jezika«. Dr. sc. Tatjana Pišković održala je prvo predavanje pod nazivom »Sintaktička narav gramatičke kategorije roda«.
Dr. sc. Tatjana Pišković na početku je predavanja istaknula osnovnu dihotomiju između formalnih i semantičkih klasifikacijskih tehnika imenica. S jedne su strane jezici sa sustavom gramatičkih rodova i imeničkih klasa koji predstavljaju formalne sustave. S druge su strane jezici sa sustavom klasifikatora (brojevnih, posvojnih, lokativnih) koji predstavljaju semantičke sustave.
Za opis u današnjem izlaganju odabran je gramatički rod koji figurira kao klasifikatorska sila imeničkoga inventara i kao flektivna kategorija pridjevskih riječi u hrvatskome jeziku.
Promatrajući formalne tehnike klasifikacije imenica, polaznici su imali priliku upoznati primjere iz ruskog, marindskog i svahili jezika u kojima postoje podudarni markeri na različitim riječima, što garantira pripadnost istoj kongruencijskoj klasi. Takvi markeri dolaze i s lijeve i s desne strane osnove.
U semantičkim sustavima postoje »morfemi koji klasificiraju i kvantificiraju imenice prema semantičkim kriterijima«, kao što su živost, ljudskost, rodbinska veza, spol, vidljivost, konkretnost, zbirnost, pojedinačnost, oblik, dimenzija, veličina, funkcija, pripadnost itd. (Senft 2000: 21). Dr. sc. Tatjana Pišković osvrnula se na Alexandru Aikhenvald koja izdvaja imeničke, brojevne, posvojne, relacijske, glagolske, lokativne i deiktičke klasifikatore. Kao primjere ponudila je brojevne klasifikatore u japanskome jeziku i relacijske klasifikatore u fidžijskome jeziku.
U hrvatskome jeziku mogu se pojaviti dva tipa imeničke klasifikacije. Imenice se u gramatikama dijele s obzirom na rod ili s obzirom na sklonidbeni obrazac. Podjela imenica po rodovima (imenice se najprije dijele s obzirom na živost, potom s obzirom na to jesu li djeljive prema spolu te se naposljetku razvrstavaju na one muškoga i ženskoga roda) ima semantičko ishodište. Jedino bi se za drugu klasifikacijsku tehniku, za podjelu imenica po deklinacijskim vrstama, moglo ustvrditi da je posve gramatikalizirana i da nema nikakvu semantičku osnovu. Dr. sc. Tatjana Pišković naglasila je kako sklonidbeni tip smatra klasifikacijskim kriterijem ravnopravnim rodu te da drži da je to jedini potpuno formalan sustav imeničke klasifikacije.
Polaznici su se upoznali i s određenim poteškoćama pri definiranju gramatičke kategorije roda. Prikazani su im tako primjeri u kojima isti gramatički morfem mogu imati imenice svih triju rodova (tat-a, mam-a, dob-a) te primjeri koji pokazuju da se po istome sklonidbenom tipu mogu mijenjati imenice različitih rodova (vrsta e: žen-a, Kat-e, tat-a, zek-o, bral-e). Dr. sc. Tatjana Pišković ukazala je i na velik broj dvorodnih i hibridnih imenica (njuškalo – njuškala, varalica – varalice, curetak – curetka, papa – pape, finale – finala).
Pri kraju predavanja dr. sc. Tanja Pišković istaknula je kako bi sam naziv »rod« možda valjalo zamijeniti sintagmom »kongruencijska klasa« jer je »rod« višeznačna riječ opterećena brojnim konotacijama koje najčešće dovode do poistovjećivanja gramatičkoga roda i izvanjezične biološke činjenice spola. Osvrnula se i na natuknicu o rodu koju u jednoj enciklopediji gramatičkih kategorija Greville Corbett započinje rečenicom: »Gender is a fascinating category«. Rod možda čini fascinatnim upravo međuigra dvaju oprečnih kriterija: prema Spenceru, rodni sustavi teže utemeljenosti na konceptualnim kategorijama kao što su živost, ljudskost, spol, a s druge se strane, prema Aikhenvald, oblikuju kao strogi gramatikalizirani sustavi slaganja.
