Akademski diskurs: dileme i izazovi
Današnjim predavanjem »Akademski diskurs: dileme i izazovi« koje je održala posebna gošća 39. seminara, prof. dr. sc. Marina Katnić-Bakaršić, završen je jezikoslovni ciklus predavanja.
Profesorica Katnić-Bakaršić pokazala je kako se jedan tip diskursa može promatrati u interdisciplinarnom pristupu kakva je kritička diskursna analiza (CDA) te kako u akademskom diskursu funkcioniraju odnosi moći. Ukazala je i na kvalitativni pomak koji se dogodio na prijelazu od diskursne analize ka kritičkoj analizi, odnosno od interdisciplinarnosti pa sve do transdisciplinarnosti ili postdisciplinarnosti.
Na početku predavanja profesorica Katnić-Bakaršić objasnila je razlike između diskursne analize i kritičke diskursne analize. Prva za cilj ima opis usmenog ili pisanog diskursa te proučavanje načina na koji se ostvaruje jedinstvo i značenje pojedinih dijelova diskursa. CDA želi pokazati kako tekstovi funkcioniraju u postojećim socijalnim i kulturalnim praksama te ispituje kako je diskurs oblikovan odnosima moći, a u isto se vrijeme koristi da bi formirao socijalne identitete i odnose, sisteme znanja i uvjeravanja. Važno je pritom uočiti da ni kritička diskursna analiza ni kritičke diskursne studije nisu ideološki neutralne discipline – naprotiv, one su izrazito angažirane jer žele promijeniti nejednaku distribuciju odnosa moći i zloupotrebu odnosa moći u društvenom životu.
Profesorica je istaknula kako je akademski diskurs odabrala zbog njegove oksimoronske prirode, na koju je ukazao i Alan Gross u knjizi »Rhetoric of science«. Upravo akademski diskurs može poslužiti kao sjajan primjer pri ispitivanju odnosa diskursa i moći. Profesorica Katnić-Bakaršić podijelila ga je na dva osnovna tipa: na znanstveno-akademski u užem smislu (knjige, monografije, znanstveni članci, diskusije, kolokviji...) te na instruktivni diskurs, odnosno diskurs poučavanja (udžbenici, priručnici, skripta, predavanja...). Međutim, akademski je diskurs danas razgranat te je njegovo polje djelovanja toliko prošireno da on ide k drugim diskursnim tipovima. Može se tako proučavati akademski diskurs i druge diskurse na nekim rubnim mjestima: AD i administrativni, retorički, reklamni, publicistički ili razgovorni dikurs.
Posebno se profesorica Katnić-Bakaršić osvrnula na mitove koje je uočila u akademskom diskursu. Radi se o mitu o objektivnosti znanstvenika, o mitu o neutralnosti jezičnih sredstava te o mitu o odsutstvu emocionalno-ekspresivnih sredstava. Da bi se mitovi ustalili, razvijeni su određeni postupci unutar akademskog diskursa. To su prije svega retoričke strategije akademskog diskursa. Profesorica je istaknula strategiju okvira znanstvenih tekstova, stvaranje ozračja objektivnosti i istinosti, obezličenje i odsutstvo autorskoga »ja« te personifikaciju predmeta istraživanja. Posebno se osvrnula na upotrebu zamjenica u znanstvenim tekstovima, kao i na borbu za emancipaciju pojedinca i njegova »ja« u znanosti, bez obezličenja.
Govoreći o moći i akademskom diskursu, profesorica je naglasila kako je akademski diskurs direktno prožet odnosima moći u recenzijama, prikazima i kritičkim osvrtima na objavljene radove, tekstove i knjige kolega iz struke. Jedna od retoričkih strategija podržavanja odnosa moći jest i svjesno oneobičavanje jezika. Profesorica je dodala i aspekt svojevrsnog znanstvenog kolonijalizma: npr. ideje istraživača iz manjih sredina podložnije su kritici.
Profesorica Katnić-Bakaršić prikazala je ukratko i suodnos akademskog diskursa i diskursa intelektualaca. Pritom je govorila o akademskim i estradnim intelektualcima, kao i o »hit-paradi intelektualaca«.
Profesorica je zaključila da moramo razvijati metajezik pojedinih znanosti, ali da je važno uočiti kako akademski diskurs nije neutralan, bezličan, objektivan i nevin. Važno je osvijestiti njegovu kompleksnu prirodu i pokušati njegovu retoriku koristiti u dobre svrhe: u pobjedu nad kolonijalizmom, u vjerujem u »ja«, u to da se i instruktivni podtip može učiniti razumljivijim i bližim.
