Novosti iz književne kroatistike

O novostima iz književne kroatistike polaznike je informirao profesor Nikola Košćak, koji je donio popis knjiga objavljenih u razdoblju od 38. do 39. seminara Zagrebačke slavističke škole. Profesor Košćak detaljnije se osvrnuo na četiri knjige: »Nezakonite kćeri Ilirije« Natke Badurine, »Drukčiji od drugih? Nacionalni prostor u hrvatskoj književnosti« Divne Mrdeže Antonine, »Drugo lice drugosti« Lea Rafolta te »Hrvatski književni bajkomat« Deana Dude.

Profesor Košćak izlaganje je započeo osvrtom na knjigu »Nezakonite kćeri Ilirije« Natke Badurine. Knjiga je to koja, prema riječima profesora, dotiče rodnu i feminističku problematiku, a širi interes objedinjenih tekstova direktnije naznačuje podnaslov knjige »Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću«. Profesor ističe da autorica u prvom dijelu pretežno razmatra odnos ideologije i književnosti u 19. Stoljeću te da književnoantropološkim pristupom razmatra neke od važnijih ideologema za konstruiranje nacionalnoga identiteta i za onodobne rasprave u društvu, politici,  kulturi i književnosti. Drugi dio knjige profesor Košćak okarakterizirao je kao ocrtavanje dvadesetostoljetne sudbine ideja o naciji i slobodi začetih u ptrethodnom stoljeću. Nakon osvrtanja na pojedine tekstove i poglavlja knjige profesor je zaključio da autorica nastoji uvjerljivo argumentirati i prikazati ideološku polifonost i kompleksnost preporodnog diskursa, opovrgnuti predodžbe o njegovoj monolitnosti te istaknuti zastupljenost kantovskih ideja. Kao vrlo važan aspekt knjige ističe iscrpnu analizu uloge ženskih autorica i ženskih likova u diskursima 19. i 20. stoljeća.

U knjizi »Drukčiji od drugih? Nacionalni prostor u hrvatskoj književnosti«, prema zapažanjima profesora Košćaka, autorica Divna Mrdeža Antonina sabrala je studije svojih istraživanja konstrukcije identiteta i alteriteta u hrvatskoj književnosti od 16. do 19. stoljeća. Prvi dio knjige sadrži radove o predodžbama etniciteta u ranom novom vijeku, drugi o konstruiranju nacionalnog identiteta u 19. stoljeću, a posljednje je poglavlje, kako zaključuje profesor Košćak, posvećeno interpretacijama identiteta starih hrvatskih pisaca u talijanskoj, srpskoj i hrvatskoj znanosti o književnosti.

Sljedeća je knjiga,  o kojoj je profesor Košćak govorio, »Drugo lice drugosti« autora Lea Rafolta. Saznajemo da je riječ o knjizi  u kojoj autor, donoseći prikaze nekoliko važnih recentno objavljenih knjiga, nastoji argumentirano ukazati na to u kojoj je mjeri sociokulturalni, odnosno kontekstualistički pristup literaturi prevladao u domaćoj znanosti o književnosti. Profesor je napomenuo da, iako je u spomenutoj knjizi polovica članaka  posvećena renesansnoj drami, tu su i studije o dramama Ive Vojnovića, Josipa Kosora, Radovana Ivšića i Ivice Ivanca, a govori se i o književnom teoretičaru Stanku Lasiću i suvremenom prozaiku i povjesničaru Stanku Andriću. Profesor Košćak kao značajke Rafoltova rukopisa navodi jasnoću i preglednost što, smatra, rezultira čitkošću unatoč često složenim teorijskim konstruktima koje koristi u svojim čitanjima. Profesor zaključuje da autor donosi vrijedne prikaze recentnih i kod nas  slabije prisutnih teorijskih teza te da daje vrijedne priloge raspravama o grotesci, neoplatonizmu, bestijalnosti, identitetu, alteritetu, teoriji žanrova i dr.

Posljednja je knjiga, na koju se profesor Košćak detaljnije osvrnuo u današnjem izlaganju, »Hrvatski književni bajkomat« Deana Dude. Saznajemo da su u prvom poglavlju skupljene Dudine kolumne koje se pretežno bave suvremenom hrvatskom književnošću. U drugom poglavlju prevladavaju analize suvremenih hrvatskih političkih zbivanja, u trećem su poglavlju književne kritike i tekstovi o nogometu, a u četvrtome su poglavlju tekstovi o »problemima mlađe životne« dobi kao što su: interes  kapitala za djecu kao potrošače, recentne studentske pobune itd. Profesor se nadalje osvrnuo na važnije autorovo teze, njegove je tekstove okarakterizirao kao značenjski i sintaktički guste, pune citata i aluzija vrlo širokog dijapazona. Istaknuo je i da su tekstovi protkani žestokom, ali suptilnom polemičnošću i ironijom te zaključuje kako bi se ti tekstovi možda mogli percipirati i kao začudno zahtjevni s obzirom na važnost, ali i popularnost tema kojima se bave.