(Zlo)upotreba metafore: popularna glazba i rat – razgovor s redateljem Miroslavom Sikavicom

Nakon projekcije filma Glasnije od oružja profesorica Maša Kolanović razgovarala je s redateljem Miroslavom Sikavicom o klupku filmskog istraživanja, očekivanja publike i ideologije.

Temeljni je poticaj snimanju ovoga dokumentarnog filma bio, navodi redatelj, naprosto kazati nešto o ulozi glazbe u Domovinskom ratu. Iako se držao Zolinih ideala nastojeći djelovati kao društveni anatom, nudeći gledatelju lepezu perspektiva, Sikavica naglašava kako o sponama glazbe i rata do danas nije dovoljno rečeno, a da je tema za istraživanje pregršt. Afektivnost koju središnja tema podrazumijeva upućuje na šarolikost mogućih horizonata, stoga će redatelj kazati kako i njega samoga ona potiče na promišljanje o sadržaju kao otvorenom semantičkom polju koje sebi privlači brojne, kadšto i suprotstavljene interpretacije, zbog čega se oko filma okuplja raznovrsna publika, diferencirana po ideološkom predznaku, stupnju upućenosti, apriornim vrijednosnim sudovima. Njima režijski rad i osobno iskustvo prilično često oponiraju, a naročito je zanimljivo što je film proizveo djelatan krug u kojemu „svatko vidi ono što želi i može“.

Maratonska potraga za autorskim pravima na kraju je pokazala da je popularnu glazbu 90-ih godina obilježila opća homogenizacija glazbenih pravaca, njihova takoreći vojna mobilizacija. Posljedica je to ovisnosti diskografije o državi zbog čega kontranarativ izostaje. No s obzirom na to da je „ideologija uvijek imala neki svoj soundtrack“, kako to prof. Kolanović naglašava, ne treba misliti da se sa sličnim pokušajima ne susrećemo i danas, pri čemu svaki pojedini ostvaraj možemo promisliti kao jedinstven omjer estetike i politike. Ipak, dodaje Sikavica, kritički je i disidentski potencijal glazbe također važan, pa i presudan, iako često ostaje neizgovoren i neosviješten.

U raljama političnosti jučer, danas i/ili sutra – kazat će redatelj – vrijedi da je točka „gdje završava domoljublje, a počinje oportunizam“ stvar osobne odgovornosti. Upravo je slojevitošću vlastita filma ukazao na to kako zamagljene granice otvaraju prostor (zlo)upotrebi vrlo svestrane, nabijene i učinkovite metafore.

Miroslav Sikavica hrvatski je filmski i televizijski redatelj i scenarist. Od 2002. do danas režirao je brojne i hvaljene dokumentarne televizijske formate. Uz višestruko nagrađeni debitantski dugometražni dokumentarni film Oblak (2011) režirao je i međunarodno zapažen kratkometražni igrani film Zvir (2016). Dugometražni dokumentarac Glasnije od oružja (2017) posljednji je Sikavičin autorski film, a imao je svjetsku premijeru u službenoj konkurenciji 20. Motovun Film Festivala.