Komparativni postsocijalizam: slavenska iskustva
U atriju Poslijediplomskoga središta večeras je predstavljena najnovija knjiga u izdanju Zagrebačke slavističke škole Komparativni postsocijalizam: slavenska iskustva, koju je uredila Maša Kolanović. Riječ je o transdisciplinarnu zborniku u kojemu se dobro ogleda težnja ovogodišnje Škole da uz jezik i književnost budu dobro zastupljene i druge sastavnice nacionalne humanistike. Na predstavljanju su govorili direktor Škole dr. sc. Tvrtko Vuković te dvojica autora dr. sc. Tihomir Brajović i dr. sc. Maciej Czerwiński.
Na početku predstavljanja Tvrtko Vuković pročitao je pismo urednice Maše Kolanović, koja nije mogla prisustvovati promociji, te ukratko predstavio zbornik. Osim uvodnog teksta urednice, ovo opsežno izdanje (obasiže 459 str.!) sadrži dvadeset i dva rada grupirana u četiri tematske cjeline: Prostori sjećanja, sjećanja na prostor; Transformacije prostora, preslagivanja identiteta; Mentalitet, rod, alteritet te Konzervativizam i otpor. Kako je urednica istaknula u uvodu knjige, bivše socijalističke zemlje, a osobito slavenske kulture, dijele srodan emotivni kapital unatoč razlikama u tijekovima društvenih i kulturnih procesa, stoga je osnovni cilj pri priređivanju zbornika bio stvaranje »jedne dijaloške platforme na kojoj bismo ocrtali i promislili zajedničke probleme i pokazali svrhovitost umreženih istraživanja postsocijalizma«. U promišljanje su osim jezika i književnosti uključene i različite društveno-humanističke perspektive, što nadilazi granice tradicionalne, usko shvaćene filologije. Zbornik tako odražava ne samo promjene u domeni postsocijalizma već i one u samoj disciplini.
Maciej Czerwiński govorio je o tzv. sindromu postsocijalističkih zemalja, većina kojih danas ne zna gdje se nalazi i kamo bi krenula. Takvo plutanje prema različitim smjerovima zahvaća sve vidove javnoga života te otvara brojna pitanja u vezi s identitetom i kulturnom memorijom. Zanimljivost država bivše Jugoslavije onima Srednje Europe proizlazi iz drukčijeg tipa socijalizma, što dovodi do različitog vrednovanja socijalizma u pojedinim državama, a potom i do različitog vrednovanja književnoga kanona. Kako bi publika mogla steći dojam o karakteru zbornika, naznačio je teme koje su u njemu zastupljene i naveo države čija se situacija propituje u okupljenim radovima (Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Poljska, Rusija i dr.).
Nakon Czerwińskog riječ je preuzeo Tihomir Brajović, koji se osvrnuo na autorske pristupe i strukturu knjige. Istaknuo je da prilozi u zborniku obuhvaćaju komparativnu analizu u vrlo širokoj vizuri, u rasponu od »školskih primjera« do radova koji pristupaju također komparativno, ali unutar posebnih teorijskih paradigmi, primjerice one psihoanalitičke. Objavljeni se tekstovi razlikuju i po tipu diskurza: neki su tipični predstavnici znanstvenoga stila, a neki su na prvi pogled pisani gotovo u esejističkoj formi. Komentirajući strukturu knjige, nazvao je zbornik svojevrsnim mozaikom ili puzlama jer se ne mora nužno slijediti redoslijed kakav je predložen, već ga je moguće čitati i unakrsno. Brajović je izdvojio kružnu/cirkularnu rekapitulaciju kao jedno od obilježja zbornika, ali i stvarnosti, jer počinje od kolektivne memorije, a završni dio vraća ponovno na početak: iako se čini da smo se od svega odmakli, neprestano se vraćamo, i to na različitim planovima. Zaključno je kazao da vidi barem tri aspekta po kojima bi zbornik mogao biti zanimljiv publici. Osim znanstvenog i edukativnog aspekta važnim smatra i onaj simbolički: ovo se izdanje naime pojavljuje u trenutku kada Hrvatska ulazi u Europsku Uniju, a istovremeno gleda unatrag. Takvu kombinaciju horizontalnog i vertikalnog pristupa, koja počiva na pretpostavci da je promišljanje prošlosti neophodno kao i komparativno povezivanje sa slavenskim iskustvima, Brajović je posebno pozdravio.
