Slovenska prevoditeljska radionica
Na prvi se pogled može činiti da je prevođenje na srodne jezike i s njih zbog srodnosti znatno lakše nego prevođenje na nesrodne jezike, odnosno s njih. Na primjeru južnoslavenskih jezika dobro se uočava da jezična srodnost može vrlo često biti i prepreka. To je uočljivo prije svega na razini leksika, odnosno na razini međujezične homonimije, ali i na sintaktičkoj ravni – gdje se tipičnosti organizacije rečenice iz teksta-predloška nepotrebno/nemotivirano čuvaju u prijevodu, tj. nisu prilagođene ciljnom jeziku. Tako se može brzo dogoditi da, na primjer, hrvatski čas postane slovenski čas (umjesto hip, ura), zaseban zaseben (umjesto ločen, poseben), ljubimac ljubimec (umjesto ljubljenec, ljubljenček), nogavice nogavice (umjesto hlačnice), krut krut (umjesto tog, okoren), jablan jablana (umjesto topol), pristojan pristojen (umjesto omikan, vljuden) i sl.
Na prevoditeljskoj ćemo radionici pozornost prije svega posvetiti redu riječi, razlikama u upotrebi svršenih i nesvršenih oblika glagola, prevođenju upitne zamjenice što u značenju zašto (kaj : zakaj), prevođenju neosobnih oblika prošlih glagolskih vremena, glagolskim pridjevima i glagolskim prilozima te traženju prevoditeljskih rješenja za kulturnospecifičan leksik. Posvetit ćemo se i poštapalicama te pokaznim zamjenicama i veznicima u fatičnoj funkciji (što je u hrvatskom jeziku frekventno, a u slovenskom ne u tolikoj mjeri).
Sa studentima Odsjeka za slavistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani bavit ćemo se tzv. tvrdim orasima (trdi orehi), tj. teže prevodivim hrvatskim književnim tekstovima, pri čemu ćemo pokazati prevoditeljske kompetencije na izvornom i ciljnom području (lingvistička, tekstualna, kulturološka i stručna kompetencija).
Prijevode i komentare (odabir prevoditeljske strategije i sl.) objavit ćemo u jednom od slovenskih književnih časopisa koji podupiru takve projekte.
