Književna večer s Oljom i Romanom

Za polaznike 39. seminara Zagrebačke slavističke škole organizirana je književna večer sa suvremenim hrvatskim piscima Oljom Savičević Ivančević i Romanom Simićem Bodrožićem. Književna večer održana je u atriju Poslijediplomskog središta, a razgovor s piscima vodila je programska tajnica Škole, profesorica Anera Ryznar.

Olja Savičević Ivančević piše prozu, poeziju i novinske kolumne. Autorica je više pjesničkih zbirki, knjige priča Nasmijati psa (2006) te romana Adio kauboju (2010). Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je nagradom »Prozak« kao najbolji autor proze do trideset i pet godina. Dobitnica je prve nagrade »Ranko Marinković« Večernjeg lista za kratku priču Heroj te nagrade »Kiklop« za najbolju zbirku poezije Kućna pravila (2007).

Roman Simić Bodrožić objavio je: U trenutku kao u divljini (poezija, II nagrada Goran za mlade pjesnike, s T. Zajecom i V. Grgurićem, 1996), »Mjesto na kojem ćemo provesti noć« (priče, 2000) te »U što se zaljubljujemo« (priče, 2005). Knjiga »Mjesto na kojem ćemo provesti noć« prevedena je na poljski i slovenski jezik, a knjiga »U što se zaljubljujemo« dobitnica je nagrade Jutarnjeg lista za najbolju hrvatsku proznu knjigu 2005. godine.

Na književnoj večeri pisci su govorili o procesu pisanja, o proznim formama u koje pakiraju svoje priče, o doživljavanju svijeta oko sebe i načinu na koji govoreći o intimističkim temama uspijevaju izbjeći patetiku. Govorili su i o aktualnoj hrvatskoj književnoj sceni te preferencijama po pitanju čitanja suvremenih hrvatskih pisaca.

Olja Savičević Ivančević predstavila je svoj prvi roman »Adio kauboju«. Okosnicu romana čini odnos između dviju sestara i majke nakon gubitka oca, odnosno muža. Ipak, autorica naglašava kako to nije roman o smrti, nego upravo o preživjelima, o životu onih koji su izgubili voljenu osobu. Autorica je govorila i o tome na koji je način pronašla vezu između Splita i Divljeg zapada, koji se evocira već samim naslovom romana. Željela je estetizirati prostor koji joj je blizak i koji doživljava kao svoj  te govoriti o margini, ali na visokom registru. Na pitanje što autorici znači njezin prvi roman i je li proces nastajanja bio jednako lijep kao proces čitanja, autorica je odgovorila kako  joj je najviše poteškoća zadalo traganje za glasom pripovjedača, no smatra da je vjera u pisanje nešto neprocjenjivo te je veseli ishod pisanja.

Roman Simić Bodrožić govorio je o načinu svojega pisanja koji podrazumijeva emociju. Vjeruje da ne smije lagati čitatelju, a ni sebi. Želi da svaka rečenica znači nešto njemu, a onda i čitatelju te mu je cilj ispričanom pričom oživjeti sadašnji trenutak kod  čitatelja. Zaključio je da ne postoji prokušani recept pisanja – doživljena emocija razlog je koji njegove tekstove čini drugačijima i kad piše o istim stvarima. Kao pisce čija djela rado čita naveo je Zorana Malkoča, Senka Karuzu te Bekima Sejranovića, no radeći kao urednik u izdavačkoj kući Profil često je u prilici čitati i još neobjavljene tekstove te kaže da također uživa u energiji neprerađenoga teksta.

Oboje pisaca složili su se po pitanju naklonosti ka formi kratke priče te da, iako trenutno  ne pišu poeziju, smatraju kako se poetski duh očituje u ritmiziranosti njihovih proznih tekstova.

Za kraj književne večeri Olja Savičević Ivančević pročitala je ulomak iz romana »Adio kauboju«, dio u kojem se glavna junakinja romana, Ruzinava, vraća u malo primorsko mjesto. Roman Simić Bodrožić pročitao je dojmljivu priču »Lisice«.

Polaznici 39. Seminara Zagrebačke slavističke škole dobili su na poklon roman »Adio kauboju« Olje Savičević Ivančević te zbirku kratkih priča »U što se zaljubljujemo« Romana Simića Bodrožića, kao i autograme s posvetom.