Od sintakse prema suprasintaksi i dalje
Prof. dr. sc. Lada Badurina održala je danas predavanje pod nazivom »Od sintakse prema suprasintaksi i dalje«. Istaknuvši posvemašnju nezainteresiranost tradicionalne gramatike za tekst, profesorica je krenula u potragu za odgovorima na pitanje: »Zašto tekst nije imao sreće s gramatikom (i gramatika s tekstom)?«
Profesorica Badurina nalazi dva uzroka takvoj situaciji. Prvi se razlog može pronaći u samome tekstu – ne samo u njegovoj složenoj strukturi nego, još više, u njegovoj slojevitoj naravi. S jedne se strane gramatika suočava sa zahtjevnim zadatkom opisa strukture teksta, a s druge se strane nalazi pred još kompliciranijim pitanjem: »Što je zapravo tekst?« Ne manje važna činjenica jest da i suvremene gramatičke opise/propise baštinimo od strukturalizma u jezikoslovlju. Strukturalisti su smatrali da samo jezik (langue), a ne i govor (parole), može biti predmet znanstvenih proučavanja. Profesorica Badurina smatra da je u takvoj konstelaciji tekst – kao nepobitna potvrda razgovorne biti jezika – jednostavno morao loše proći. Gramatički su opisi/propisi završavali s razinom rečenice – i to rečenice kao apstraktne, jezične jedinice.
Prema riječima profesorice Badurine, ni sama rečenica nije puno bolje prošla u tradicionalnoj (strukturalističkoj) gramatici, u kojoj se o rečenici nastavilo razmišljati isključivo kao o apstraktnoj jedinici. Kao manjkavosti tradicionalne, rečenične sintakse, profesorica je istaknula problem sintaktičke raščlambe nekonstitutivnih dijelova rečenice, problem redoslijeda sintaktičkih jedinica (tzv. reda riječi), pitanje rečeničnih granica te problem definicije rečenice.
Nakon podsjećanja na ograničenja sintakse sapete u krutim rečeničnim okvirima, najavljeno je novo poglavlje u razvoju strukturalističkog jezikoslovlja: funkcionalizam u gramatici. Funkcionalistički pravci u gramatici na ovaj su ili onaj način, i s različitim intenzitetima, uvažavali činjenicu da je jezik moćno sredstvo međuljudske komunikacije. Profesorica Badurina izdvojila je i detaljno objasnila tri takva teorijsko-metodološka koncepta: funkcionalnu (aktualnu) rečeničnu perspektivu razvijenu u okrilju praškoga lingvističkog kruga, sistemsku funkcionalnu teoriju i funkcionalnu gramatiku M. A. Hallidaya te naposljetku gramatiku (i lingvistiku/teoriju) teksta. Svaki od tih pravaca napravio je važan pomak u dominantno strukturalističkom poimanju jezika.
Govoreći o funkcionalnoj rečeničnoj perspektivi, profesorica je Badurina naglasila da se radi o teoriji koja je u punom smislu riječi suprasintaktička. Njezin se funkcionalistički aspekt ogleda u činjenici da se u obzir uzimaju i uporabne vrijednosti jezika, a težište je na ulozi koju jezik ima u komunikaciji. Nakon predstavljanja praške suprasintaktičke teorije profesorica je i kritički rezimirala ono što danas smatramo praškim naslijeđem. Zatim je nastavila s novim pravcima europskoga strukturalizma – sistemskom funkcionalnom lingvistikom (teorijom) i funkcionalnom gramatikom. Razvoj lingvistike teksta profesorica je simbolično prikazala kroz zanimljivu priču o genezi knjige »Einführung in die Textlinguistik« Wolfganga Dresslera i Roberta de Beaugrandea. Dvojica su autora za tekst ustanovili da je komunikacijski događaj u kojemu se susreće sedam konstitutivnih načela: dva su od njih – kohezija i koherencija – na tekst usmjerena, a preostalih je pet – intencionalnost, prihvatljivost, informativnost, situativnost i intertekstualnost – usmjereno na sudionike komunikacijskoga procesa.
Želeći nešto više vremena i prostora posvetiti jezičnim aspektima teksta, profesorica Badurina prvo se ukratko osvrnula na drugu skupinu konstitutivnih načela teksta, a potom se posvetila koheziji i koherenciji nastojeći ih pritom dovesti u vezu s našim dosadašnjim iskustvima bavljenja nadrečeničnim jedinstvom odnosno tekstom (u prvome redu s učenjem pražana).
Profesorica Badurina u zaključku je naglasila kako je u svojem predavanju željela pokazati što bi mogla ili trebala biti sintaksa/gramatika teksta, što je pak ponudila lingvistika teksta te u kojim se smjerovima razvija teorija teksta. Istaknula je i kako smatra da svaki od predstavljenih pristupa ima svoj legitimitet, a tek udruženi mogu ponuditi odgovor na temeljno pitanje: »Što je tekst?« Na našim, europskim, prostorima sve je krenulo iz gramatike. Ne samo da su ograničenja tradicionalne sintakse inicirala razvoj novih teorija, nego su novim teorijskim prinosima trajno obilježeni sintaktički/suprasintaktički opisi jezika. Prema riječima profesorice Badurine, tekst je tako prestao biti u zoni slijepe pjege jezikoslovnih istraživanja.
