Franjevački samostan: priča o pamćenju

Nakon okrepe u sjeni Onofrijeve česme seminaristi su se uputili prema još jednom nezaobilaznom simbolu dubrovačke kulturne tradicije – franjevačkom samostanu. Tamo ih je dočekao fra Stipe Nosić, dugogodišnji prijatelj Zagrebačke slavističke škole koji s radošću prenosi priču o stoljećima suživota Grada i franjevaca.

Od 14. stoljeća samostan plijeni poglede svojom vizualnom dojmljivošću, a privlači i znatiželjnike, sve one koji su u potrazi za tajnama dubrovačke prošlosti. Njezine, u doslovnom i prenesenom smislu, okamenjene fragmente izmiješane sa suvremenošću polaznici su imali priliku vidjeti hodom kroz crkvu, sakristiju, muzej, ljekarnu i velebnu knjižnicu. O prošlosti tako šutke govori i klaustar koji ujedinjuje kasnoromaničke i gotičke elemente, a svojim realističnim prikazom motiva iz srednjovjekovnih bestijarija svjedoči o samim počecima kulturnog naslojavanja. Kontinuitet istog potvrđuje i ciklus luneta u fresko tehnici, i to s različitim stilskim pristupima slikarstva 18. i 19. stoljeća koji su ponekad objedinjeni na istoj slici. Samostanske freske popraćene dvojezičnim stihovima Bernardina Ričardića slikovna su biografija Svetog Franje.

Brojna umjetnička djela koja se čuvaju u crkvi i sakristiji, slavistima iznimno odškrinutoj, svojom stilskom raznovrsnošću podsjetnik su na živost povijesnih i umjetničkih interakcija. Bez prekida pak već više od sedamsto godina i s više od dvije tisuće drevnih recepata djeluje franjevačka ljekarna, jedna od prvih u Europi. Tijekom posjeta polaznici su obišli i muzej koji posjeduje vrijedne primjerke liturgijskoga ruha, nakita i posuđa, a obiluje i iluminiranim rukopisima, srednjovjekovnim antifonarijima i gradualima pisanima beneventanom koji nameću nerazriješeno pitanje o povezanosti franjevaca i benediktinaca. Također postav uključuje slike Mate Celestina Medovića i Vlaha Bukovca, nadaleko poznatih hrvatskih modernista. Uz sve navedene vrijednosti muzej čuva i neprocjenjiv prikaz Dubrovnika i njegove arhitektonske živosti prije Velike trešnje 1667.

Na koncu su studenti slavistike zakoračili i u njima najzanimljiviji kutak samostana, knjižnicu Male braće. S više od 70 000 knjiga, 3000 katalogiziranih rukopisa, 216 inkunabula te najbogatijim glazbenim arhivom u Hrvatskoj knjižnica baštini mozaik znanja pred kojim je još dug put uobličavanja. Neki su dijelovi nepovratno izgubljeni zbog posljedica Velike trešnje te požara koji je uslijedio, a poslije i granatiranja u Domovinskom ratu. No i ti ožiljci, vidljivi i nevidljivi, pamte i prenose život svojega vremena u impresivnoj priči o Gradu.

U njoj je jednako važan i dominikanski samostan, sljedeća postaja polaznika Zagrebačke slavističke škole.

Fotoalbum