Lovrijenac: priča o slobodi
Nakon predavanja polaznici Seminara popeli su se na usamljeni Lovrijenac – još jedan od kamenih čuvara Dubrovnika. O tvrđavi smještenoj na hridi visokoj čak 37 metara govorila im je stručna voditeljica Mira Knežević.
Lovrijenac je ime dobio po crkvi Svetoga Lovre koja se nekada ondje nalazila, ali uništena je u velikome potresu 1667. godine te je kasnije na njezinu mjestu izgrađena mala kapelica. Crkvica se prvi put spominje u dokumentu iz 1037. godine – piše kako su časne sestre koje su ondje prebivale pokazivale svjetlo pomorcima. Do tvrđave je nekada vodio pokretni most, a 1933. izgrađene su stepenice kojima su se uspinjali i polaznici. Lovrijenac je branio Grad sa zapada, od Mletačke Republike, i nije bio snažno utvrđen sve do 15. stoljeća – tada su naime Mleci kupili turski barut koji je imao mnogo veću razornu snagu od dotadašnjih kamenih topovskih kugli. Poput crkvice i on je oštećen u potresu, a obnovljena je tvrđava sačuvana do danas – zid joj je prema Gradu širok svega 90 centimetara, ali je s vanjske strane mjestimično debeo čak 12 metara.
Do 19. stoljeća nitko osim kapetana tvrđave i 20 – 30 vojnika nije smio ući u Lovrijenac, a ako bi se kapetan nekim slučajem pobunio i napao Grad, kapetan sjeverne kule Minčete lako ga je mogao poraziti – taj strah svakoga od svakoga, napomenula je voditeljica, ono je što je držalo Grad u slozi. Voditeljica je govorila i o poznatome topu Gušter koji je izradio Ivan Rabljanin: kada su ga Francuzi nakon osvajanja Republike htjeli odnijeti, Dubrovčani su prema predaji prerezali užad kojom se trebao spustiti s tvrđave i top je pao u more, ali nikada nije pronađen.
Na kraju je istaknula kako se na Lovrijencu tradicionalno održava predstava Hamlet te kako je sam Daniel Day-Lewis, jedan od najboljih Hamleta svih vremena, rekao da je upravo Lovrijenac najbolja pozornica za poznatu Shakespeareovu dramu.
Nina Nodilo
