Gdje se u gramatici javljaju osjećaji?
Drugo predavanje jezikoslovnoga ciklusa održao je dr. sc. Mateusz-Milan Stanojević, izvanredni profesor na Katedri za engleski jezik Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Bavi se istraživačkim radom u području kognitivne lingvistike, a uža su mu specijalnost konceptualna metafora i kognitivna gramatika engleskoga i slavenskih jezika. Autor je dviju monografija na hrvatskome: Konceptualna metafora: temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode (2013) i Strateško konstruiranje značenja riječju i slikom: konceptualna motivacija u ovladavanju jezikom (s R. Geld, 2018). S Ljiljanom Šarić suuredio je monografiju Metaphor, Nation and Discourse (2019, John Benjamins) te uredio monografiju o konceptualnoj metafori Metafore koje istražujemo (2014). Kao autor ili suautor objavio je pedesetak znanstvenih, preglednih i stručnih radova u Hrvatskoj i inozemstvu. Gostovao je kao predavač na više sveučilišta (Sveučilište u Krakovu, Sveučilište u Hamburgu, Sveučilište u Kansasu, Sveučilište Ludwig-Maximilians u Münchenu, Sveučilište u Sheffieldu). Trenutačno sudjeluje kao istraživač na projektu Modeliranje mentalne gramatike hrvatskoga: ograničenja informacijske strukture Hrvatske zaklade za znanost (voditeljica: Anita Peti-Stantić, 2017–2020) te na projektu Jezikoslovno nazivlje (HRZZ, voditeljica Milica Mihaljević, 2019–2021). Član je stručnih udruga International Cognitive Linguistics Association, Slavic Cognitive Linguistics Association (čiji je potpredsjednik), Hrvatskoga filološkoga društva te Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku. Recenzira radove za brojne domaće i strane časopise i izdavače.
U svom se izlaganju M. Stanojević bavio pitanjem kako se gramatičkim konstrukcijama mogu izraziti osjećaji (naglasio je kako u istraživanju osjećaje shvaća široko te ne razlikuje emociju i evaluaciju). Istaknuo je kako je cilj rada odgovoriti na pitanje koja je uloga leksičkih, a koja gramatičkih elemenata gramatičkih konstrukcija s obzirom na njihovu funkciju u iskazivanju osjećaja, tj. može li emocionalno značenje u njima sadržano biti isključivo gramatičko. Najprije je objasnio teorijske temelje na kojima je nastao njegov rad: Jakobsonovu podjelu funkcija jezika, među kojima je kao relevantne istaknuo emotivnu (vezanu uz pošiljatelja) i fatičku funkciju (vezanu uz kontakt), podjelu na tri načina izražavanja emocija u sistemskoj funkcionalnoj lingvistici – ideacijski, interpersonalni i tekstualni – te Langackerovu tvrdnju da je gramatika način opisivanja objektivne scene, a izborom jezičnih sredstava prikazujemo scenu na određeni način. Langackerov je pogled na jezik konstrukcijski: naše znanje o jeziku znanje je o kombiniranju jezičnih jedinica u konstrukcije, a te konstrukcije znače više od zbroja značenja njihovih sastavnica. Elementi konstrukcija motiviraju značenje, ali ga ne određuju u potpunosti. Konstrukcije su kojima se izlagač u predavanju odlučio detaljnije posvetiti i to mi/ti je neki + imenica, imenica u vokativu + pridjev/broj te pridjev + pridjev-cat.
Što se tiče konstrukcije i to mi/ti je neki + imenica, značenjski je motiviraju etički dativ, odnos staroga i novoga u iskazu, zamjenica neki i drugi elementi. Etički dativ obično izražava emocionalni angažman, tj. pogođenost govornika, ali kada se rabi u drugome licu (ti/vam), znači da govornikova procjena utječe na sugovornika. U korpusu analize čestotnost je etičkih dativa ovakva: mi > ti > vam > nam. Kada se etički dativ izostavi, promijeni se značenje konstrukcije iz negativne evaluacije (I to mi je neki uspjeh) u pozitivnu (I to je neki uspjeh). I odnos staroga i novoga u iskazu utječe na značenje: negativna evaluacija s ironijom pretpostavlja predznanje sugovornika, a kad se konstrukcija donosi kao posve nova informacija, znači nešto pozitivno. Element neki pak funkcionira kao ograda od vrijednosti, tj. relativizira vrijednost pojma na koji se odnosi (npr. u primjeru I to je neki uspjeh njime se ograđuje od prototipnoga značenja riječi uspjeh).
Konstrukcija imenica u vokativu + pridjev/broj može označavati uvredu (konju jedan), dragost i bliskost (prijatelju stari), pogođenost, invokaciju, invokaciju zbog pogođenosti (Isuse Kriste) te poetsko zazivanje. Elementi su koji ju motiviraju poredak riječi (ponekad se potpuno izmijeni značenje ako izostaje inverzija), vokativ i korištenje evaluativnim imenicama ili pridjevima (tu vidimo ovisnost o leksiku). U konstrukciji pridjev + pridjev-cat pojačava se značenje, izražava iznenađenje i pogođenost. Njezine su karakteristike ponavljanje i ograničen broj pridjeva.
Iz takve analize izlagač je zaključio da se gramatikom doista mogu izraziti emocije, ali precizno emocionalno značenje ovisi o kombinaciji gramatičkih, leksičkih i diskurzivnih faktora.
Nina Nodilo
