Korpusno istraživanje koncepta nade
Predavanje o korpusnome istraživanju nade održala je prof. dr. sc. Ljiljana Šarić sa Sveučilišta u Oslu. U Institutu za književnost, regionalne studije i europske jezike (ILOS) Humanističkoga fakulteta u Oslu drži niz kolegija iz južne slavistike i analize diskursa na diplomskome i poslijediplomskome studiju. Od 1997. do 2005. radila je kao istraživačica i predavačica na sveučilištima u Hamburgu, Leipzigu (GWZO) i Oldenburgu. Bila je zaposlena u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje (1991–2000) i na Sveučilištu u Zadru (2002–2003). Njezini znanstveni interesi uključuju semantiku, kognitivnu lingvistiku, posebno odnos jezika i mišljenja, te prostor u jeziku i analizu diskursa (posebno konstrukciju identiteta u različitim tipovima diskursa). Kao autorica ili suautorica objavila je osam knjiga i dva rječnika, uredila je desetak knjiga i tematskih brojeva časopisa te objavila devedesetak članaka i poglavlja knjiga u recenziranim publikacijama. Izlagala je i sudjelovala na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima i projektima.
U istraživanju koje je predstavila svojim predavanjem Lj. Šarić zanimao je koncept nade koji proizlazi iz analize korpusa internetskih tekstova. Nada je predmet proučavanja više disciplina – psihologije, filozofije, teologije, ali i lingvistike. Izlagačica je istaknula netipičan status nade kao intelektualne emocije na koji je ukazao psiholog Averill – nada naime nije prvenstveno povezana s određenim psihofiziološkim faktorima s kojima su povezane neke druge emocije, nego je ona kognitivni, na emocije usredotočeni proces sučeljavanja.
Izlaganje Lj. Šarić bavi se analizom reprezentativnih korpusnih primjera koje je pronašla u korpusu HrWaC. Unutar toga korpusa pronađeno je ukupno oko 105 tisuća primjera koji uključuju riječ nada. Za potrebe ovoga istraživanja analizirani su primjeri s imenicom nada, dok glagoli kao npr. nadati se u ovo istraživanje nisu bili uključeni. Na temelju uzorka od tisuću primjera i najčešćih kolokacijskih kandidata koje je ponudio korpus izlagačica je pokušala razraditi semantički profil koncepta nada s naglaskom na njezinu metaforičku i metonimijsku konceptualizaciju. Prve su jedinice koje se nalaze na popisu kolokacijskih kandidata uz imenicu nada glagoli (polagati nadu i izraziti nadu) i prijedlozi u prijedložno-padežnim izrazima (u nadi, s nadom, bez nade i uz nadu). Takvi nam korpusni primjeri, istaknula je izlagačica, između ostaloga govore ponešto i o tome kako se shvaća nada, koja je u nekim kontekstima određena kao stanje, u nekima kao vrednota i krepost (najčešće u kršćanskom diskurzu), te kao umijeće, osjećaj ili emocija.
U istraživanome korpusu od tisuću primjera figurativnost se nametnula kao jedno od polazišta u analizi. U figurativnome konceptualiziranju nade javlja se vrlo općenita ontološka metafora prema kojoj je nada shvaćena kao element svijeta, kao nešto što jest. U takvim općenitim konceptualizacijama nada se vidi, pruža, nudi, daruje, ima se ili nema, oduzima ili vraća. Podrobnije se karakteristike nade očituju pak u nekim specifičnijim metaforama, stoga su i njezine metaforičke konceptualizacije raznolike. Izlagačica je dala pregled niza metafora s kojima se susrela u analizi korpusa u kojima se nada primjerice poima kao izmjerljiva količina (malo nade, zrnce nade, mrvica nade itd.), zatim kao spremnik koji može biti konkretan ili manje konkretan, a u nekim se primjerima taj spremnik jasno konkretizira kao prostor, npr. u izrazu mjesto nade. Naišla je i na metaforu kojom se nada konceptualizira kao materija u spremniku ili emocija u čovjeku, u kojoj su srce i duša spremnici za nadu (nositi u srcu nadu, srce puno nade i sl.). Nada se zatim spominje kao vrijedan objekt koji se posjeduje, kao živo biće (Nada zadnja umire), kao vrijedan resurs, kao tekućina (uliti nadu), kao strujanje zraka ili vjetar (dašak nade) i ostalo. S druge strane najčešća je jedinica na popisu kolokacijskih kandidata glagol izraziti (izraziti nadu), što je izlagačica prepoznala kao metonimiju. Isti je slučaj u sintagmi mlada nada u kojoj se izrazom nada referira na neku osobu, ili jednako tako sportska nada, glumačka nada itd.
Svoje predavanje Lj. Šarić zaključila je usporedbom svojih zaključaka s rezultatima dvaju opsežnih istraživanja od kojih se jedno bavi staroengleskim i suvremenim engleskim tekstovima (Tissari 2008), a drugo antičkim grčkim tekstovima (Cairns 2016). Izlagačica je primijetila da rezultate svih triju istraživanja povezuju određene sličnosti. Tako je uočila da je u istraživanju engleskih tekstova pronađeno osam glavnih kategorija metafora koje je i sama pronašla tijekom vlastitoga istraživanja te na taj način zaključila da je metaforička konceptualizacija nade u korpusu HrWaC slična onoj koju naznačuju izvori u engleskim tekstovima. U antičkim grčkim tekstovima uz pozitivne evaluacije nade postoje i brojne izrazito negativne, što je izlagačica uočila i u vlastitoj analizi korpusa u kojemu je primjerice pridjev lažan (lažna nada) prvi pridjev na popisu kolokacijskih kandidata.
Lucija Stahor
