Antonimija u hrvatskoj onimiji

Posljednje predavanje jezikoslovnoga ciklusa održala je redovita profesorica u trajnome zvanju dr. sc. Anđela Frančić s Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Profesorica Frančić članica je suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predsjednica Odbora za onomastiku Razreda za filološke znanosti HAZU, članica Akademijina Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika te glavna i odgovorna urednica Akademijina časopisa Folia onomastica Croatica. Hrvatska je predstavnica u Međunarodnome slavističkom komitetu, članica Onomastičke komisije pri tome Komitetu, članica Glavnoga odbora Matice hrvatske, ICOS-a (International Council of Onomastic Sciences) i Hrvatskoga filološkog društva. Autorica je ili suautorica više od stotinu znanstvenih radova i knjiga.

Profesorica Frančić započela je predavanje uvodnim izlaganjem o onimiji – ukupnosti svih imena. Nadalje je imena definirala kao sociolingvističke znakove, ali i kao znakove sui generis, istaknuvši pritom kako je imenska forma nadređena standardnojezičnoj normi. Antonimiju u hrvatskoj onimiji, točnije antonimne sastavnice u imenima, profesorica je istraživala u hrvatskim toponimima i antroponimima.

U kategorijama toponima ili zemljopisnih imena navela je primjere antonimnih imena: u ojkonimima ili imenima naselja (Desno Trebarjevo – Lijevo Trebarjevo), u hidronimima ili imenima voda (Mala Paklenica – Velika Paklenica), u oronimima ili imenima uzvisina (Mala Kapela – Velika Kapela), u nesonimima ili imenima otoka (Veliki Brijun – Mali Brijun), u mikrotoponimima ili imenima manjih površina poput šuma i oranica (Male Grabe – Velike Grabe) te u hodonimima ili imenima ulica i prometnica (Široka ulica – Uska ulica). Ojkonimi s antonimnom sastavnicom mogu se podijeliti u tri skupine. Prvo, s obzirom na broj sastavnica ojkonimi mogu biti jednorječni (Novigrad – Starigrad), dvorječni (Veliki Rastovac – Mali Rastovac) i trorječni ili višerječni (Novo Petrovo Polje – Staro Petrovo Polje). U toj skupini prevladavaju dvorječni antonimni parovi, a antonimne sastavnice dolaze uglavnom na prvo mjesto. Zatim se ojkonimi s antonimnom sastavnicom mogu podijeliti s obzirom na broj i vrstu riječi koja je nositelj antonimne opreke. U trećoj se skupini dijele s obzirom na tip antonimne opreke. Tako mogu biti kvalitativni (Veli Lošinj – Mali Lošinj), koordinacijski (Gornji Miholjac – Donji Miholjac) i komplementarni (Novo Selo – Stari Grad).

U kategorijama antroponima ili imena kojima se imenuju ljudi, profesorica Frančić također je pronašla mnoge primjere s antonimnim sastavnicama: u osobnim imenima (Veselko – Tugomir), u prezimenima (Anđelić – Vragić) i u osobnim nadimcima (Debeli – Mršavi). U službenoj antroponimijskoj formuli (osobno ime + prezime) spoj katkad rezultira antonimijom (Svjetlana Mrak, Veljko Malić), a isto se može dogoditi i u slučaju dvostrukih prezimena, npr. Mladenović-Starčević.

Profesorica Frančić zaključila je predavanje naglasivši kako je u imenima posvjedočen znatno manji broj antonimnih leksema nego u neimenskome leksiku. Toponimi s antonimnom sastavnicom povećavaju razlikovnost i pružaju obavijesti o položaju, veličini, vremenu nastanka i sl. određenog zemljopisnog objekta. Nakraju je ustvrdila da su imena s antonimnom sastavnicom sastavan, ali i specifičan dio leksika.

Lucija Stahor