Razgledavanje tvrđave Lovrijenac

Nakon predavanja polaznici Seminara popeli su se na najjaču i najveću tvrđavu na području Dubrovačke Republike – Lovrijenac. O tvrđavi smještenoj na hridi visokoj čak 37 metara govorile su im stručne voditeljice Mira Knežević i Marijana Ucović.

Lovrijenac je ime dobio po crkvi Svetoga Lovre koja se nekada ondje nalazila, ali uništena je u velikome potresu 1667. godine. Na njezinu je mjestu kasnije izgrađena mala kapelica. Crkvica se prvi put spominje u 11. stoljeću, a u njoj je stalno boravila jedna časna sestra koja je održavala vječno svjetlo. Do tvrđave je nekada vodio pokretni most, a 1933. izgrađene su stepenice kojima su se uspinjali i polaznici. Lovrijenac je branio Grad sa zapada, od Mletačke Republike, i nije bio snažno utvrđen sve do 15. stoljeća kada su Mleci kupili turski barut koji je imao mnogo veću razornu snagu od dotadašnjih kamenih topovskih kugli. Zid je tvrđave s vanjske strane mjestimično debeo čak 12 metara, ali je prema Gradu širok svega 90 centimetara. Kapetan je bio vlastelinskoga roda, a zapovijedao je dvadesetorici do tridesetorici vojnika koji su bili pučani. Kapetan se mijenjao svaki mjesec ili češće – toliko su bili oprezni stari Dubrovčani.

Voditeljica je govorila i o poznatome topu Gušteru koji je izradio Ivan Rabljanin: kada su ga Francuzi nakon osvajanja Republike htjeli odnijeti, Dubrovčani su prema predaji užad kojom se trebao spustiti s tvrđave namazali lojem i top je pao u more, ali nikada nije pronađen. Nakraju je istaknula kako je prema riječima samoga Daniela Day-Lewisa Lovrijenac jedna od najinspirativnijih pozornica za izvedbu Hamleta.

Nina Nodilo

Fotoalbum