Tekuće hrvatsko pjesništvo – na prvi pogled

Akademik Krešimir Bagić na drugom je književnom predavanju ovogodišnje Zagrebačke slavističke škole polaznike upoznao s recentnim hrvatskim pjesništvom i njegovim obilježjima. Zaposlen je na Katedri za stilistiku Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, kao postiplomand-pripravnik (od 1989), asistent (od 1991), docent (od 1999), izvanredni profesor (od 2004), redoviti profesor (2009) i redoviti profesor u trajnom zvanju (2015). Bavi se stilistikom, retorikom, kritikom, hrvatskim pjesništvom i suvremenom hrvatskom književnošću. Kao stilističar, kritičar i književni znanstvenik objavio je tridesetak autorskih i uredničkih knjiga, panorama, antologija i udžbenika. Osim toga Bagić je višestruko nagrađivan i prevođen pjesnik. Od ove je godine redoviti član HAZU-a.

Sintagma „tekuće hrvatsko pjesništvo“ prigodna je pojmovna apstrakcija koja se odnosi na pjesništvo od 2019. do 2022. Akademik Bagić na temelju uvida u lirsku produkciju maločas spomenutih godina izdvojio je i opisao bitna obilježja recentnoga hrvatskog pjesništva. To su među ostalim: angažiranost, hipermetaforičnost, narativnost i širenje prostora poetičnosti, pričem je naglasio kako radikalni iskoraci iz prethodnih razdoblja poput pojave posve novih stilova nisu vidljivi, nego je riječ o (hotimičnome) razrađivanju postojećih.

Bagić naprije ističe angažiranost – uočava kako se najčešće očituje kao kritička problematizacija traumatičnih iskustava pojedinca i društva te tamnih mjesta velike povijesti. Ukazuje na to da se pjesnici aktivno zauzimaju za slobodu pojedinca, zagovaraju kakvu ideju ili svjetonazor, protestiraju protiv ratova, zločina i rigidnih ideologija, upozoravaju na zlostavljanje ili marginalizaciju pojedinih skupina, na društvene anomalije i autodestruktivnost suvremenoga svijeta. Lirski diskurs u tim slučajevima postaje izrazito jasan, didaktičan, tezičan i političan, a idejni se potencijal pjesme skrutnjuje u stihovima koji mogu biti intonirani diskretno, ironično ili polemično. Tu odliku objašnjava na temelju stihova iz zbirke Lovostaj Monike Herceg. Lovostaj je svojevrstan lirski katalog zlostavljanih žena, marginaliziranih istraživačica i pjesnikinja gdje su naslovi pjesama cjelovite rečenice koje su naizgled preuzete iz crnih kronika. Takvi su naslovi izrazito apelativne funkcije i s osobitom lakoćom privlače čitatelja. U zbirci Trg, tržnica, nož Martina Vidaić tržnicu pretvara u globalnu metaforu pomoću koje kronološki postavlja događaje od 80-ih godina do danas.

Značajan dio tekuće poezije utječe se zȏvu metafore, pa takvu poeziju nerijetko obilježava hipermetaforičnost – oblikovanje pjesme kao kružnoga putovanja na kojemu metafora smjenjuje metaforu. Tako primjerice zbirka Vuk i breza Ane Brnardić već samim naslovom zahtijeva tumačenje jer je vuk tipična ambivalentna, demonska životinja, a istovremeno simbolizira snagu i hrabrost; s druge je strane breza obično obilježje svetosti. Poezija Ane Brnardić tematizira neograničenost pogledom, prodire u mračni prostor čiji se stanovnici stalno metamorforično kreću. Sljedeći je primjer poezija Lane Derkač koja obiluje metaforama do takve mjere da sve može oživjeti i poprimiti ljudske osobine. Osim spomenutim autoricama ta je stilska figura neizostavan potporanj poetskih stilova Marka Pogačara, Monike Herceg, Marije Dejanović, Davora Šalata, Tomislava Domovića, Irene Skopljak Barić i Zrinke Posavec.

Nadalje predavač opisuje narativnost. Pojašnjava da se, osim što pjesma funkcionira kao stihovana, ritmizirana i fragmetntirana priča, pojavio nezanemariv broj zbirki pjesama u prozi koje upravo inzistiraju na suradnji pjevanja i pripovijedanja. Takva je zbirka Smiljko i ja si mahnemo Eveline Rudan. Svaka pjesma počinje istim riječima, čime se postiže ritualno otvaranje. Nastaje ritam koji je vrlo funkcionalan, od pjesme do pjesme protagonistica i Smiljko (kakav idealan sugovornik, bliska osoba?) „ćakulaju“, uvode bljeskovito privatnu priču, s jedne strane stvarnost, a s druge maštariju. Lirsku naraciju odlikuje spretna izmjena iskaza, a reduplikacija prijedloga ostvaruje zvukovno ugodnije izlaganje. Autorica je na određenim mjestima doskočila i ludičkom oblikovanju karaktera likova. Njezina je zbirka poslužila i kao jedan od primjera, uz zbirku Stipe Grgasa, širenja prostora poetičnosti. Budući da je nastala na čakavskom narječju, autorica je uz svaku pjesmu priložila mikrorječnik koji u nekim trenucima postaje prostor igre i bitno se udaljava od primarne leksikografske zadaće.

Nakon predstavljenoga posljednjeg obilježja tekućega hrvatskog pjesništva, akademik Bagić napomenuo je da postoji još općih svojstava, ali ona nisu u potpunosti primjenjiva na poetike odabranih autora, stoga nisu razrađena. Osim spomenutih zbirka profesor je zaključke temeljio i na interpretaciji 29 drugih.

Anamarija Mrkonjić